Bosnjacki front

Međunarodna diplomatska iskustva sa premijerom Republike Srpske najsličnija su iskustvima iz već gotovo zaboravljenih vremena hladnog rata sa najdugovječnijim šefom sovjetske diplomatije Andrejem Gromikom (ministar spoljnih poslova of 1957. do 1985. godine):

Njegov najčešći odgovor na međunarodne inicijative bio je "ne" pa je u svjetskoj diplomatiji i medijima Gromiko bio poznat i kao "Mr. Nyet" ("Gospodin Ne"). Milorad Dodik na sličan - i savršeno predvidiv način - reaguje na međunarodna nastojanja povodom Bosne i Hercegovine.

Kada je nova šefica evropske diplomatije, baronesa Catherine Ashton, u prvom saslušanju pred evropskim parlamentarcima povodom njegove inicijative za referendum poručila da "oni mogu održati koliko god hoće referenduma ali to je na kraju jedna zemlja", Dodik je ljutito odgovorio da bi joj bolje bilo "da nešto pročita" nego da govori o stvarima koje ne zna.

Kada je međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko podnio Vijeću sigurnosti izvještaj u kome navodi čitav katalog Dodikovih kršenja dejtonskog sporazuma - uključujući poziv srpskim vojnicima u sastavu bosanskih snaga na vježbi NATO-a u Gruziji da se vrate kući iako entitetski premijer nema nikakvu ustavnu ulogu u komandovanju vojnim snagama; osporavanje ranije ozakonjenog "prenosa ovlaštenja" sa entitetskih na državne organe: negiranje čak i ratnih zločina za koje su već izrečene međunarodno pravosnažne presude; podizanje napetosti u vezi sa referendumom - Dodik je sve to odbacio tvrdnjom kako je Inzko nasjeo na kampanju "onih koji su oduvijek bili protiv Republike Srpske" u međunarodnom predstavništvu.

Kada su ministri zemalja članica NATO-a poručili kako je Bosni i Hercegovini za pristup toj organizaciji potrebno da provede ustavne promjene koje će joj omogućiti da u savezu govori "jednim glasom", Dodikova predvidiva reakcija bila je: "NATO se sam isključio odavde!", kao da NATO, a ne sama Bosna i Hercegovina, treba da ispuni uslove za njeno članstvo.

Kada je nedavno direktor američkih nacionalnih obavještajnih službi Dennis Blair, podnoseći Kongresu godišnju procjenu prijetnje, ukazao na Balkan kao "najveći izazov evropskoj sigurnosti" i iskazao naročitu zabrinutost za Bosnu i Hercegovinu, konstatujući kako "vođe bosanskih Srba nastoje da vrate unazad neke od reformi, osporavaju zakonitost međunarodnih ovlaštenja i navode svoje pravo da eventualno održe i referendum o otcjepljenju, što sve doprinosi rastućim međuetničkim napetostima", Dodik je poslao ni od koga traženi vlastiti odgovor na tu analizu tvrdeći da ona sadrži "ozbiljne faktografske greške i predstavlja iskrivljenu sliku stvarne situacije".

Lako bi se našlo i mnogo više primjera tog "njetovanja", koje još jednom dovodi međunarodnu diplomatiju u poziciju da ima posla sa partnerom koji u svakoj kritici vidi zavjeru i čiji je osjećaj realnosti, pravičnosti i svijeta značajno omeđen vjerovanjem da ako baš svi ti strani faktori vide greške u našoj politici i odlukama - mora da nešto nije u redu sa njima. Tom gubljenju dodira sa stvarnošću svakako doprinosi i okruženje: saradnici i savjetnici koji radije opslužuju nego što zaista savjetuju, jer bi u tom slučaju bar ponekad morali vođi da kažu i poneku lošu vijest; mediji programirani tako da sve zlo vide isključivo na "drugoj strani" i bez i najmanje potrebe da provjere kako drugi doživljava vođine izjave i odluke; javnost odavno već navikla na danonoćnu budnost pred svim "domaćim i stranim neprijateljima".

Ne ulazeći sada u vanpolitička tumačenja Dodikove pozicije kako su svi krivi, a samo on ispravan, ne može se ipak ne primijetiti da se njegovo dosljedno "njet" svim međunarodnim inicijativama u vezi sa proevropskim reformama u određenoj mjeri pokazalo kao profitabilno: Dodik je postigao da danas u svijetu niko više ne dovodi u pitanje "dvoentitetsko uređenje" Bosne i Hercegovine, dakle - postojanje Republike Srpske, i to je najvjerovatnije tačka na kojoj njegovo dalje odbijanje reformi neophodnih za osposobljavanje države za euroatlantske integracije postaje međunarodno kontraproduktivno.

Parola "ne damo Srpsku!", sa kojom je godinama uspijevao da uznemiri i ujedini birače kod kuće, nema nikakvu prođu u Briselu ili Washingtonu gdje niko relevantan i ne vidi nikakvu prijetnju njegovom entitetu. Iz te pozicije međunarodne neupitnosti entiteta, Dodik ima i jedinstvenu priliku da se od glavnog opstrukcioniste preobrazi u uticajnog partnera u oživljavanju proevropskih reformi. On se naravno neće osvrtati na prvi dio poruke sa svih najautoritativnijih međunarodnih adresa, o tome da su neupitni cjelovitost i suverenitet Bosne i Hercegovine i da svijet nikad neće priznati nikakve odluke ili referendume o otcjepljenju, i može - za domaću upotrebu - na drugom dijelu te poruke, o neupitnosti dvoentitetskog uređenja, prihvatiti promjene neophodne za napredovanje premu NATO-u i Evropskoj Uniji. Sve ostalo bilo bi nepovratno napredovanje u samoizolaciju.

Mitar Vasiljević, koga je Haški tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog ratnog zločina u Višegradu, pušten je na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne.

Vasiljević se 12. marta vratio u Višegrad, gdje je dočekan kao heroj, uz muziku, kolone automobila, te četnička obilježja. Dan kasnije u mjestu Draževina kod Višegrada, ponovo su, uz prepoznatljivu četničku ikonografiju i pjesme, pripadnici Ravnogorskog pokreta obilježili godišnjicu hapšenja Draže Mihajlovića na tom području. Poruke sa skupa kretale su se u pravcu veličanja djela i lika Draže Mihajlovića, te poziva na život u jednoj srpskoj državi.

Nakon što je odležao dvije trećine kazne, Mitar Vasiljević, koga je haški Tribunal osudio na 15 godina zatvora zbog zločina protiv čovječnosti, vratio se u Višegrad. Kao član paravojne jedinice koju je predvodio Milan Lukić, Vasiljević je osuđen, između ostalog, zbog sprječavanja bijega sedmorici muslimana, zatvorenika u hotelu "Vilina vlas", te tako pomogao Milanu Lukiću i njegovim ljudima da petoricu ubiju, dok su dvojica preživjela, piše "San".

U Višegradu su, tokom 1992., kako se navodi u u haškoj presudi, srpske snage ubile veliki broj nenaoružanih muslimanskih civila. U rijeku Drinu bacani su mnogi leševi muslimana - muškaraca, žena i djece, ubijenih u gradu i na historijskoj, otomanskoj ćupriji na Drini. Srpske snage sprovele su sistematsko pljačkanje i razaranje muslimanskih kuća. Potpuno su srušene obje gradske džamije - navodi se u presudi Vasiljeviću.

Uprkos tome Vasiljeviću je u gradu priređen svečani doček. Kad je stigao u Višegrad, pred nekoliko stotina Višegrađana Vasiljević je kazao:

"Nikad srećniji u životu, nikad! Pozdravljam sve svoje Srbe i Srpkinje, i ostale, omladinu, posebno djecu koja nisu bila rođena za vrijeme mog odsustva. Pozdravljam te, Višegrade. Pozdravljam ti svako selo. Nemam riječi. Normalno, sto posto nepravdeno. Laži!".

Doček je propratila i četnička ikonografija, a Vasiljević je i sam nosio šubaru sa kokardom.

Predsjednica udruženja "Žene žrtve rata" Bakira Hasečić, koja je u Haškom sudu svjedočila protiv Vasiljevića, kaže kako je ovaj potez naročito pogodio žrtve koje su, kako kaže, pod istim obilježjima 1992. godine ubijane, silovane i protjerivane iz Višegrada:

"Možete misliti ratnog zločinca koji je izdržao kaznu, koliku-toliku, i da je ponovo natukao istu onu šajkaču i kokardu ispred koje su Bošnjaci bježali spašavajući gole živote da ne bi ponovo padali njima u ruke! Dok su žrtve tugovale, oni isti sljedbenici i djeca ratnih zločinaca su priredili doček "svome heroju" - koljaču, ubici", navodi "San".

Udruženje "Žene žrtve rata" je najavilo i da će Sudu BiH kao i Haškom tužilaštvu poslati informaciju o dočeku i ikonografiji koja ga je pratila. Također je Agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) već poslat i upit vezan za okupljanje oko 800 pristalica Ravnogorskog pokreta u Draževini kraj Višegrada, dan nakon puštanja Vasiljevića.

Naime, traži se od SIPE da navede da li je provjeravala identitet osoba koje su ušle u BiH kako bi prisustvovali obilježavanju 62. godišnjice hapšenja četničkog vođe Draže Mihajlovića, te da li ima osoba koje se nalaze na potjernicama zbog ratnog zločina. SIPA, kako nam je potvrđeno, zahtjev još nije primila.

Na skupu su pripadnici pokreta, između ostalog, pozivali i srbijanskog predsjednika Borisa Tadića da ne usvaja rezoluciju o Srebrenici, te izrazili namjeru da žive u srpskoj državi:

"Nije dobro, predsjedniče, da donosite bilo kakvu rezoluciju. Puno su se Srbi posljednjih godina izvinjavali svima, nama se niko izvinio nije. Došlo je vrijeme da Srbija ima bolje rukovodstvo nego što je sad, inače sve ovo ide kud ne treba. Nema varijante gdje se može spasiti Kosovo i gdje se može u EU i u NATO pakt i da sve ostane tako i da budemo dobri s Rusijom. Vrijeme je, braćo, da mi kažemo - dosta ove politike ovakve kakva jeste, dosta, želimo da se identifikujemo kao srpska država i da živimo u srpskoj državi".

Selo Undrulje, nekoliko kilometara od Višegrada, tokom posljednjeg rata preimenovano je u Draževina kao spomen na hapšenje Draže Mihajlovića na toj lokaciji 13. marta 1946. godine. Ravnogorski pokret se, uz prateću četničku ikonografiju, svake godine tradicionalno okuplja na ovoj lokaciji.

Predstavnik zvorničkih povratnika Muharem Sinanović upozorio je da je hitno potrebna revizija podjele sredstava namijenjenih povratnicima u Podrinje, koja je dodijelilo Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica BiH.

Sinanović navodi da su samo u Zvorniku sredstvima namijenjenim povratku izgrađena cijela naselja srpskim izbjeglicama iz FBiH koje su se opredijelile za ostanak u RS.

- Dobro je da su zvanični organi počeli istrage o radu državne Komisije za izbjeglice i raseljena lica i Ministarstva za izbjegla i raseljena lica BiH. Ne znam po kojim su kriterijima državni nivoi dijelili ta sredstva, ali tvrdim da je najveći kriminal učinjen na lokalnim nivoima, odnosno u općinama i njihovim komisijama putem kojih su implementirana odobrena sredstva - navodi Sinanović.

On dodaje da u okolici Kamenice kod Zvornika pojedini bošnjački povratnici godinama žive u kućama čije krovove pokriva kukuruzovina. Istovremeno, uz saglasnost općinske vlasti, u kojoj sjede i bošnjački predstavnici, ogromna sredstva data su za kuće srpskim izbjeglicama u naseljima Ulice i Branjevo.

- Vrijeme je da se državni istražni organi spuste na lokalni nivo pa da provjere koliko je konvoja građevinskog materijala stiglo u Podrinje, koji je prodat na lokalnim stovarištima - kaže Sinanović.

Politika iscrpljivanja Bošnjaka

- Već tri godine na računima Općine leže sredstva namijenjena elektrifikaciji bošnjačkih sela oko Zvornika, ali ona nisu upotrijebljenja, bez obzira na to što desetine bošnjačkih porodica žive bez elementarnih uslova.

Mislim da se radi o politici iscrpljivanja, odnosno o nastojanju da Bošnjaci odustanu i da se vrate u Federaciju - kaže Sinanović.

BANjALUKA - Premijer Republike Srpske Milorad Dodik izjavio je u srijedu da će Vlada ove godine izdvojiti 200.000 KM za obnovu banjalučke džamije Ferhadija, te 50.000 KM za reaktiviranje biblioteke Islamske zajednice.

"Sve je manje problema kada je riječ o poziciji Islamske zajednice /IZ/ i bezbjednosti, osim manjih pojedinačnih ekscesa i u tom pogledu gradimo stabilnu zajednicu koja uvažava posebnosti svakog pojedinca i institucije", rekao je Dodik nakon sastanka sa delegacijom banjalučkog muftijstva IZ koju je predvodio muftija Edhem Čamdžić.

Dodik je naveo da je na sastanku bilo riječi o određenim prostorima i objektima koj su ranije bili u vlasništvu IZ, a izuzeti su nacionalizacijom, dodajući da će Vlada RS, uprkos činjenici da nije donesen zakon o restituciji, sagledati formalno-pravne mogućnosti da se takvi prostori vrate Islamskoj zajednici.

On je najavio da će biti nastavljena saradnja Vlade i IZ, tačnije banjalučkog muftijstva, te da će uskoro biti uzvraćena posjeta poglavaru IZ u BiH reisu Mustafi Ceriću.

Muftija Čamdžić rekao je da je pojačan proces povratka na području banjalučkog muftijstva, ističući da Bošnjaci i IZ nastoje da svoje potrebe i probleme rješavaju u Banjaluci i u RS , ističući da je bezbjedonosna situacija svaki dan sve bolja.

On je najavio da će biblioteka u toku aprila ili maja biti zvanično otvorena, navodeći da će Dodik posjetiti gradilište banjalučke džamije Ferhadija, koja je pod zaštitom Uneska.

Čamdžić je istakao da je tokom razgovora dobijena i podrška za izgradnju islamskog kulturnog centra u Banjaluci, u okviru kojeg je planirano otvaranje islamske gimnazije.

Sastanku su prisustvovali i ministar za izbjeglice i raseljena lica RS Omer Branković i direktor Republičkog sekretarijata za vjere Jovo Turanjanin.

arodna skupština RS će u momentu kada su smanjena primanja penzionera u ovom entitetu razmatrati izmjene i dopune zakona o Senatu. Zakon predviđa uvođenje jednokratnog senatorskoh dodatka od 16.000 KM godišnje.

Senatori Republike Srpske više neće raditi besplatno, već će imati pravo na jednokratnu novčanu naknadu po održanoj sjednici Senata, a koja im se utvrđuje odlukom predsjednika RS-a na početku kalendarske godine prema budžetu za tu godinu.

Ako se na sjednici Narodne skupštine RS-a 16. marta, usvoje izmjene i dopune Zakona o senatu, porezni obaveznici će morati osigurati 457.150 KM za senatorski dodatak, te još 190.000 KM za poreze i doprinose.

Ekonomska analitičarka Svetlana Cenić kaže da uopće ne zna šta je senatorska funkcija i uloga.

"Oni nemaju nikakav uticaj, mogu samo da iznesu svoje mišljenje", kaže Svetlana Cenić.

"Najveći cinizam je što nam iz Ministarstva za boračka i socijalna pitanja govore kako moramo biti svjesni da kada ima novca, ima privilegija. Kada nema novca, ukidaju se i privilegije. Pri tome su mislili na 40.000 penzionera koji će da primaju manje penzije. U istom momentu, priprema se nešto što daje privilagije senatorima, 647.000 KM godišnje bi to trebalo koštati budžet Republike Srpske. Tih para ove godine nema, niti su predviđene", kaže Svetlana Cenić, te nastavlja:

"U isto vrijeme dolazi prijedlog da se bivšim predsjednicima dodjeli kancelarija, sekretarica, obezbjeđenje, da se suprugama dadnu dodatne privilegije i da se dodjele diplomatski pasoši za njih i njihove porodice. Ovo će da košta minimum 270.000 KM godišnje. Ako budu plaćani retroaktivno to će koštati mnogo, mnogo više".

"Zamislite taj cinizam da se skida sa onoga ko nema, a daje se privilegija ljudima koji ionako imaju i koji bi trebali budu primjer kako treba služiti toj republici ili daleko većinskom narodu u njoj. To ne samo da je cinizam, nego je vrhunac potcjenjivanja svega i svačega u ovoj republici i ovoj državi", kaže ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.

Predviđene izmjene i dopune Zakona o senatu sadrže i novi član po kojem entitetski predsjednik ostaje član Senata i nakon isteka mandata. Svetlana Cenić kaže da će oni tada imati duplu ulogu i dupla primanja.

"Ne mogu da shvatim da pojedini bivši predsjednici kažu da se time čuva dignitet bivšeg predsjednika. Dignitet se čuva poštenim radom, zalaganjem i borbom za svoje građane. Pa ne može se dignitet čuvati privilegijama. Po tome, svi Senatori i bivši predsjednici imaju dignitet, a svi znamo da većina njih nema nikakvog digniteta", kaže analitičarka.

Ako Narodna skupština Republike Srpske usvoji prijedlog izmjena i dopuna Zakona o senatu, jedan Senator će građane RS-a koštati oko 16.000 KM godišnje. Prosječan građanin ovog entiteta mora da uloži 20 mjeseci mukotrpnog rada da zaradi jednokratnu novčanu naknadu jednog senatora.

"Prosječna plata će biti još manja", napominje analitičarka Cenić.

"Novi zakon o republičkoj upravi predviđa još više upravnih organizacija, agencija, zavoda itd. Za privredu niko i ne pita, a ne pita niko ni za ovu sirotinju kojoj se vrše stalne revizije. Kada će biti izvršena revizija onih koji sa neproduktivnim radom primaju velike plate pri nadležnosti, privilegije i sve ostalo", pita se ekonomska analitičarka Svetlana Cenić.

Po definiciji, Senat Republike Srpske je savjetodavno tijelo najviših ustavnih institucija ovog entiteta. Međutim, u praksi, Institucije uglavnom ne uvažavaju mišljenje senatora.

"Možda ponekad i uvažavaju, kada im je potrebno da, uslovno rečeno, stave neki autoritet iznad sebe poslije određenih problema", kaže politički analitičar profesor Ivan Šijaković.

"Vladajuće strukture imaju veliki uticaj na rad Senata. Mislim da je to odlučujuće. Oni pokreću i sazivaju Senat. Prosto, ta izvršna vlast je dominantna u svim faktorima pa i Senatu", kaže politički analitičar.

"Mislim da nije neophodno da RS ima Senat, to je samo gomilanje institucija koje ništa ne znače, to je utočišće za određene ljude koji ne mogu da se pomire sa tim da njihovo vrijeme prolazi pa su pronašli zgodnu formu da se u toj jednoj instituciji okupe. A osim toga, to je još samo jedan dodatni trošak", kaže Šijaković.

Izmjene i dopune zakona će omogućiti svim građanima koji su dali doprinos RS-u i njenom javnom, kulturnom i vjerskom životu, te kao takvi imaju javni ugled, razboritost i iskustvo stečeno znanjem, zvanjem i djelovanjem, da budu imenovani od strane predsjednika RS-a kao članovi Senata. Dodaje se i novi član po kojem entitetski predsjednik ostaje član Senata i nakon isteka mandata.

Svi senatori imaju velika primanja ostvarena kroz angažman u drugim entitetskim i državnim institucijama. A mnogi članovi Senata su uspješni privrednici.

Neki od članova Senata su bivši predsjednik RS-a Dragan Čavić, bivši član Predsjedništva BiH Živko Radišić, ratni i poratni šef diplomatije RS Aleksa Buha, mitropolit dabrobosanski Nikolaj, historičar iz Beograda Milorad Ekmečić i penzionisani general-pukovnik Manojlo Milovanović.

Inače, u ovom savjetodavnom tijelu najviših institucija Republike Srpske nema Bošnjaka, Hrvata i ostalih.

Najnovija dešavanja u slučaju "Ejup Ganić" i novi diplomatski sukob na relaciji Sarajevo-Beograd još jednom su razotkrili licemjernu politiku Srbije prema Bosni i Hercegovini.

I sve se odvija po staroj, uhodanoj matrici tipa "mi smo za jedinstvenu BiH", "mi podržavamo cjelovitost BiH", a u praksi - sa figama u džepovima - radi se sve suprotno tome i samo se nastavlja politika koju je vodio Slobodan Milošević, samo drugim sredstvima.

Poput bivšeg hrvatskog predsjednika, pokojnog Franje Tuđmana, koji je na pitanja opozicije, dijela javnosti i međunarodne zajednice o tome šta to on radi u BiH - tokom žestokog hrvatsko-bošnjačkog rata - odgovarao kako Hrvatska, ustvari, pomaže Bosni i Hercegovini, pa je, eto, primila 200 hiljada muslimanskih izbjeglica, a ni riječi o tome šta je sa konc-logorima, protjerivanjima, rušenjem kulturno-historijskih objekata... tako i Srbija danas - sve čini da njoj pripadne dio "bh. kolača"!

Srbija samu sebe i dalje vidi kao nekakvog "lidera" na Balkanu, kao najjaču državu, po nekakvim, nejasnim, kritrijima; Srbija bi da i dalje kroji sudbinu drugima, kao što je to radila od 1918. do 1990. godine, i nikako da shvati da u stvarnosti to nije i ne može biti tako! Srbija je samo još jedna balkanska zemlja i - ništa više!

I na isti način uvlači glavu u pijesak: dok čitav svijet zločin u Srebrenici naziva pravim imenom - genocidom, Srbija jedina to izbjegava i naziva nekakvim "dešavanjima u Srebrenici", što može da ne znači ništa! Uporno se odbija suočiti sa prošlošću, a time bi pomogla i sebi i drugima!

I, naravno, čini sve da, pod svaku cijenu, izjednači krivicu za protekle ratove na prostoru eks-Jugoslavije!

Gospodo, nemate ni moralno niti bilo kakvo drugo pravo, bilo kome, od Triglava do Vardara, da držite bilo kakve lekcije! Ratni zločinci vam se i dan-danas slobodno šeću ulicama ili se bave alternativnom medicinom ili ko zna čime... I čak i da Ejup Ganić jeste kriv za ono što ga vi u svojim glavama teretite, šta onda? Ta JNA je bila neprijateljska, okupatorska vojska, koja je pucala po civilnim objektima i šta je trebalo drugo nego razoružati je!?

I još nešto: niste uspjeli to što još uvijek želite ni tenkovima, orkanima, gromovima, opsadama, genocidom, etničkim čišćenjem i nečišćenjem, silovanjima, klanjima... pa nećete ni "demokratijom" u svilenim rukavicama, koju "prodajete"!

Bez obzira na čitavu "plejadu" "suglasnih" lidera, koji su i dan-danas, nakon svega, spremni vam otići na noge, još uvijek ima onih koji su spremni da vam se suprotstave!

Bez obzira na uvjeravanja domaćih političara da će našoj zemlji bezvizni režim biti ukinut najkasnije do jula ove godine, građani Bosne i Hercegovine ne trebaju se nadati da će slobodno putovati po zemljama zapadne Evrope prije kraja ove godine.

Naime, realno je očekivati da će bezvizni režim za BiH biti uveden tek krajem oktobra, naravno pod uslovom da BiH ozbiljno krene naprijed kada su u pitanju reforme i ispunjavanje uslova koje joj je zadala Evropska unija.

Sredinom decembra prošle godine ukinute su vize građanima Srbije, Crne Gore i Makedonije, a BiH i Albanija su stavljene na listu čekanja pošto nisu ispunile sve uslove.

Sada bi se moglo dogoditi da građanima Srbije, Crne Gore i Makedonije ponovo budu uvedene vize i o tome se u uskim krugovima Evropskog parlamenta ozbiljno razgovara. Razlog je što se na hiljade stanovnika tih zemalja, odmah po ukidanju viza, otisnulo u države članice Evropske unije i nisu se vratili u svoje države nego su ostali da ilegalno žive i rade u zapadnoevropskim zemljama! Prema nekim podacima, samo iz Makedonije je, nakon ukidanja viza, u zemlje Šengena otišlo oko 170.000 ljudi i dobar dio njih je tamo i ostao!

Evropska komisija na ovo mora hitno da reaguje i mora da djeluje - izjavio je Hanes Svoboda, poslanik Evropskog parlamenta.

On je otkrio da je moguće uvođenje  restriktivnih mjera Srbiji, Crnoj Gori i Makedoniji koje podrazumijevaju ponovno uvođenje viznog režima.

"Status Hrvata iz Bosne i Hercegovine se mora pod hitno precizirati. Mnogi od bh. Hrvata imaju hrvatske putne isprave i primaju socijalnu pomoć iz Hrvatske i to je apsolutno neprihvatljivo. Ministri unutrašnjih poslova država članica Evropske unije moraju se tim problemom hitno i ozbiljno pozabaviti", izjavio je Svoboda za austrijske medije.

Novac za uplatu kaucije od 200.000 funti ili više od 430.000 KM za bošnjačkog ratnog lidera Ejupa Ganića koji se treći dan nalazi u zatvoru u Londonu obezbijedila je Sanela Jenkins, Sarajka udata za bogatog britanskog bankara.

Ganićeva kćerka Emina potvrdila je novinarima da je kaucija položena zahvaljujući Jenkins, jer prema propisima Velike Britanije novac mora obezbjediti neko ko je britanski državljanin.

"Osigurali smo kauciju tako da će Ganić biti vrlo brzo pušten na slobodu", izjavio je juče po dolasku u London njegov advokat iz BiH Damir Arnaut.

On je najavio da će Ganića braniti tvrdnjama da je riječ o politički motivisanom procesu i optužio Srbiju da je ovim slučajem "direktno napala suverenost BiH".

Ročište na kojem će Osnovni sud Vestminster odlučiti hoće li Ganić biti pušten na uslovnu slobodu uz kauciju od 200.000 funti zakazano je za danas u 14.00 sati po srednjeevropskom, odnosno 15.00 sati po britanskom vremenu.

Ganić je uhapšen 1. marta na zahtjev Srbije za njegovo izručenje. Nakon zahtjeva Srbije i BiH je najavila da će zatražiti Ganićevo izručenje i procesuiranje za isti zločin koji se u Sarajevu vodi kao slučaj "Dobrovoljačka" i u fazi je istrage.

1. marta 1992. godine bh. građani su se na referendumu opredijelili za nezavisnost BiH. Ovaj datum danas se obilježava samo u Federaciji, dok je u RS-u 1. mart običan radni dan. 1. mart ipak je historijska činjenica. Tog dana 1992. godine 64 posto građana BiH potvrdno je odgovorilo na referendumsko pitanje da li ste zato da BiH bude nezavisna država svih njenih građana i ravnopravnih naroda.

Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Kada je Skupština SR BiH usvojila deklaraciju o nezavisnosti, tadašnji lider SDS-a a sada haški bjegunac Radovan Karadžić otvoreno je zaprijetio muslimanskom narodu nestankom: 'Nemojte da mislite da nećete odvesti Bosnu i Hercegovinu u pakao, a muslimanski narod možda u nestanak, jer muslimanski narod ne može da se odbrani ako bude rata ovdje'. Ove riječi nisu bile samo dio neprimjerene skupštinske retorike. U ratu koji je uslijedio stotine hiljada ljudi je ubijeno, više od milion protjerano, a ratnim zločinima i genocidom izmijenjena je demografska struktura BiH.

Izetbegović: „1. mart je bio naša sudbina“

Nakon rata, nekadašnji predsjednik Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović odgovorio je na pitanje da li je, umjesto referenduma za nezavisnost, bilo drugog rješenja: „1 mart je bio naša sudbina i neumjesno je pa i griješno pitanje da li je išta moglo biti drugačije. Mi ne bismo bili ono što jesmo da smo tada u ime sumnjive sigurnosti izabrali potčinjavanje“.


Referendum za nezavisnost BiH nadgledali su posmatrači OSCE-a i tadašnje Evropske zajednice, kaže Mirko Bošković koji je u vrijeme referenduma bio predsjednik Republičke izborne komisje: 'Mogu reći da je bilo oko 2,500 posmatrača referenduma i izuzetno visoku ocjenu su dali o kvalitetu provedenog referenduma'.

Socijaldemokratska partija (SDP) na prošlim izborima imala je jedan od zagone­tnih slogana koji je glasio: Za koga će glasati Izet Fa­zlinović? Izet Fazlinović je lik iz TV serije „Lud, zbu­njen, normalan", kojeg glumi Mustafa Nadarević. Scenarij TV serije je pisan u duhu jugonostalgičnog primitivnog ismijavanja postratnog sarajevskog života u jednoj bošnjačkoj familiji. U samom finišu izborne kampanje Fazlino­vić će sam odgovoriti gle­daocima na pitanje sa SDP-ovih bilborda i reći kako će glasati: Za čovje­ka! To je bio glavni slogan SDP-a na izborima.

Čopor kolumnista
U 75. i 76. emisiji spo­menute serije Fazlinović se horvao s krmetom koje je dobio kao humanitarnu pomoć. Usljed tog horvanja i skrivanja krmeta od muslimanskih tradiciona­lista, koji ne jedu svinjsko meso, krme je uginulo. Na sahrani tog krmeta Fazli­nović pridikuje svom pri­jatelju kako se „samo su­sreću na dženazi krmetu".

Ovo je, naizgled, bana­lna blasfemija, na koju su reagirala neka udruženja poput „Majki Srebrenice". Scenarist Feđa Isović se branio kako to nije uvre­dljivo za muslimane i kako je na sličan način ismija­vao i fratre koji se nisu bu­nili. Bošnjaci masovno pr­ijete prestankom plaćanja TV pretplate zbog veoma čestih emisija u kojima se napadaju i vrijeđaju njiho­ve tradicionalne duhovne vrijednosti. Urednici FTV-a ne nalaze za shodno oglasiti se po ovom pita­nju. Ova se televizija već duže vrijeme suočava sa žestokim negodovanjem zbog svog programa, tako da je Islamska zajednica veoma često bila pri­nuđena reagirati. U svojim saopćenjima vrlo često su neki prilozi ocjenjivani kao islamofobični.

Uporedno s ovim prote­stima običnih građana, FTV vodi pravu kampanju protiv Fahrudina Radončića, kao predsjednika Saveza za bolju budućnost BiH (SBBBiH), zbog izjave kako nije ni bilo korektno da Duška Jurišić kao ure­dnica Informativnog pro­grama pridikuje i pokušava uredovati i u problemima Islamske zajednice. Na ovu izjavu reagirao je Srđan Dizdarević, predsjedndik Helsinškog komiteta BiH okvalificiravši je kao „fašizam". Njemu su se pri­družili Enver Kazaz u ime PEN-a i Borka Rudić u ime Udruženja novinara.

Naravno, po oproba­nom scenariju kad doajen blasfemije protiv islama Dizdarević tako promptno reagira i kvalificira nešto fašizmom, cijeli čopor ko­lumnista i novinara postkomunističke crvene medijske džungle (FTV, „Oslobođenje", SAN, „Dani", „Slobodna Bo­sna") zaurliču tarzanskim zovom zbog nadolazeće „zelene opasnosti"! Niko nije stao na Radončićevu stranu, što je pravilo mu­slimanske elite da se klone takvih polemika i prepirki kako i sami ne bi postali žrtvom. Kao što niko od bošnjačkih stranaka, insti­tucija, a kamoli neko iz tzv. ljevice, SDP-a ili Naše str­anke, nije osudio blasfemiju iz spomenute TV serije.

Blasfemija je već postala tradicija u intelektualnim i političkim elitama u Saraje­vu. Već je nekolicina pisaca, novinara i političara ogre­zlo u njoj. U svom pokušaju da se bore protiv nacionali­zma, šovinizma, pa i fašiz­ma, u sopstvenom narodu, najčešće koriste humor kr­oz koji izražavaju autošovinizam. Samo rijetki su rea­girali na notornu pojavu anateme, blasfemije i islamofobije među intelektua­lnim elitama u Sarajevu.

Žigosani Bošnjaci
Dok su optuživali Bošnjake, njihove poli­tičare, pisce, pa i vjerske pr­vake, za napade na sekular­ne (multietničke) vrijedno­sti društva, svako javno eksponiranje i ispoljavanje vjerskog žigosali su, izvrgli ruglu i osudili. Kako je Dizdarević optužio dr. Safeta Cibu za nasilno obrezivanje (sunećenje) djece tako je Sead Fetahagić javno prozvao pokrivene muslimanke za nehigijenu, te muslimani­ma preporučio čvarke kao specijalitet za iftar.

Bošnjacima su imputir­ali historijske krivice kola­boracije sa fašistima, a za­tim islamizaciju društva od inkriminiranih djela, te­kstova i hutbi do pjevanja ilahija i izgradnje džamija. U tome su prednjačili poi­menično: Srđan Dizdare­vić, Zija Dizdarević, Sead Fetahagić, Senad Avdić, Senad Pećanin, Enver Ka­zaz, Dino Mustafić, Ferida Duraković, Tarik Haverić, Ahmed Burić, Vildana Selimbegović, Muharem Bazdulj, Bakir Hadžiomerović. Njihovu sabraću u blasfemiji koji smatraju da su u Bosni „za sve krive balije, od Spahe do Alije", zbog problema „prebrojavanja krvnih zrnaca" poime­nično izostavljamo iz te­ksta.

Nema te historijske ličnosti koja je vezana za is­lam u BiH, niti bošnjačke kulturne i vjerske instituci­je da nije kroz historiju anatemisana i žigosana. Od Sultana Fatiha, Gazi Husrev-bega, Mehmeda Spahe, do predsjednika Alije Izetbegovića, reisu-l-uleme Mustafe Cerića, generala Mehmeda Alagića, svakom bošnjačkom prvaku je imputirano i presuđeno kao „zatornicima drugih" od gore spomenutih živih „uposlenika riječi". Eto, već jedno stoljeće Bošnjaci pamte svoju historiju kako po kolektivnom stradanju i progonu tako i progonu i stradanju njihovih prvaka. Njihovi prvaci su ubijani ili utamničeni, bili poli­tičari, pisci ili vjerski alimi.

Tako je ubijen Mehmed Spaho, Mustafa Busuladžić, Mehmed Handžić, tako su utamničeni Edhem Mulabdić i Kasim Dobrača. Kao i stotine, pa i hi­ljade mladih ljudi i djevoja­ka utamničenih samo zbog toga što su išli u džamiju. Samo je hodžama bilo zabr­anjeno nositi ahmediju uli­cama Sarajeva i samo je muslimankama bilo zabra­njeno nositi maramu. Sa­mo je u bosanskom prijevo­du Kur'ana demantirano da je to Božija knjiga! Da ne spominjemo ratne zločine i genocid!

A koga su to ubili mu­slimani? Koga je muslima­nska stranka JMO, ili SDA uhapsila, strijeljala ili pro­gnjala? Kojeg pjesnika ili kojeg novinara je osudila, ili knjigu zabranila? Koga je to Islamska zajedenica osudila? Samo je osuđivala svoje! Osudila je Mlade muslimane 1948. godine i ekskomunicirala osuđene islamske intelektualce 1983. godine. I opet je pre­ma komunističkim histo­ričarima i piscima, poput Envera Redžića i Derviša Sušica, optužena za kola­boraciju sa fašistima. Iako je samo islamska ulema osudila fašizam i odbila priznati ustaški režim kao NDH-ziju, nikad joj to ni­je priznato za anti­fašističku tekovinu.

Koje je to nacionali­stičko i šovinističko djelo napisao jedan Bošnjak po­put „Gorskog vijenca" Petra Njegoša ili „Noža" Vuka Draškovića? Da li je ijedan bošnjački pisac tako mrzio druge kao Ivo Andrić „po­tomke arapskog varalice Muhameda"?! Da li postoji i da li je ikad postojao neka­kav nacionalni program ko­ji zagovara progon i nesta­nak drugih naroda?

Osim pojedinaca, odmetnika ili disidenata, pa čak i provokatora, koji su kolaborirali sa fašistima i zlotvorima, u bošnjačkoj historiji nema sistematske, planske i institucionalne prijetnje drugom.

Kolektivna dženaza
Duga i zamršena priča koja se, ustvari, još nije ni počela valjano raspredati niti razumijevati. Eleme­ntarno objektivan Bošnjak će je razumjeti ovako. Izet Fazlinović će glasati za SDP ili Našu stranku, koji će umjesto proslave izbor­ne pobjede uz okretanje odojka na ražnju, kako su to i činili ranije, ovaj put, od žalosti zbog poraza, or­ganizirati kolektivnu dženazu za svu prasad koja su uginula u Sarajevu zbog nedostatka tolerancije i suživota.

Ozbiljan i odgovoran čovjek, posebno Bošnjak, sjetit će se mudrog Tolstoja koji je zapisao:

- „Sva moja razmišljanja svode se na to da, ako se pokvareni ljudi udružuju međusobno da bi oformili silu, onda to moraju uradi­ti i pošteni ljudi. To je tako prosto.