Bosnjacki front

Esellamu aleikum

19.07.2008.

RATNI ZLOCINCI U REPUBLICI SRPSKOJ

“Ratni zlocinci u RS”, Medjunarodna krizna grupa je pocetkom novembra 2000. godine objavila studiju, u kojoj se detaljno opisuju sadasnje i bivse pozicije 75 pojedinaca u Republici Srpskoj koji se povezuju s ratnim zlocinima, posebno se analizira zasto ti ljudi jos uvijek nisu u Tribunalu u Haagu, nego su, ne samo na slobodi, nego i prisutni u politickom, ekonomskom i adminsitrativnom zivotu manjeg bosanskohercegovackog entiteta. "Mnogi od njih" stoji u izvjestaju, "zbog svojih funkcija, redovno se vidjaju s predstavnicima SFOR, OSCE, UN-a i OHR." Medjunarodna zajednica u potpunosti je svjesna da su oni povezani s ratnim zlocinima, ali ipak s njima, ponekad i dnevno, suradjuje. U studiji su na vise od 90 stranica ukratko opisani najtezi ratni zlocini i osobe koja su tada bila ili direktno odgovorna za pocinjenje zlocine, ili se vjeruje da su, po prirodi stvari, bili na takvim pozicijama da su za zlocine znali, poticali ih, ili se s njima slagali. Autori ove studije tvrde da znaju da su neki od pojedinaca koji se u njoj spominju vec na “tajnoj listi” Tribunala, ali se uzdrzavaju od iznosenja vise detalja kako ne bi ometali istrage suda u Haagu. U studiji se obradjuje 18 “najproblematicnijih” opstina, plus Distrikt Brcko.P renosimo krace izvode iz ove studije Medjunarodne krizne grupe i imena pojedinaca koji su u njoj oznaceni kao “osobe povezane sa ratnim zlocinima” u BiH.
 BIJELJINA Srpske snage, zajedno sa paravojnim grupama Tigrovima Zeljka Raznatovica-Arkana i Panterama Ljubise Savica-Mauzera, okupirale su u prvoj sedmici aprila 1992. ovaj grad, nakon cega su raznovrsnim zlocinackim metodama poubijale, zatvorile u koncentracione logore ili protjerale 40-postotno nesrpsko stanovnistvo. Danas u Bijeljini zive mnogi koji su ucestvovali u ovim zlocinima, kao i neki koji su se, sa slicnom «reputacijom», doselili iz drugih krajeva Bosne, kao sto je, primjerice, Vlado Vrkes, drugi covjek srpskog Kriznog staba u Sanskom Mostu. Medju njima su: Mirko Blagojevic, visoki funkcioner Srpske radikalne stranke koji je tokom napada na Bijeljinu komandovao paravojnom skupinom «Mirkovi cetnici», a svjedoci u Haagu su ga spominjali i kao nasilnika koji je «djelovao» u konc-logoru Luka u Brckom. Vojkan Djurkovic, major u Arkanovim Tigrovima i osoba koja je, protjerujuci nesrpsko stanovnistvo, opljackala veliki broj lokalnih Bosnjaka i Hrvata, danas vodi privatnu detektivsku agenciju. Jovan Acimovic, kojega neki izvjestaji navode kao osobu odgovornu za konacno protjerivanje nesrpskog stanovnistva malo prije potpisivanja Daytonskog sporazuma, danas radi u opstinskoj policiji u Bijeljini.
 BRATUNAC I SREBRENICA Ova dva grada se nalaze uz granicu sa Srbijom i njihovo osvajanje su potpomogle regularne jugoslovenske vojne jedinice. Bratunac je pao u srpske ruke u samom pocetku rata, kada je izmedju sest i sedam hiljada lokalnih nesrba zatvoreno u koncentracione logore, muceno, ubijano, a na kraju protjerano, dok je Srebrenica okupirana u julu 1995., nakon cega su, kako se vjeruje, srpske snage hladnokrvno i neselektivno masovno poubijale oko 8.000 Bosnjaka, koji su se predali ili su zarobljeni. Mnogi od lokalnih politicara koji su djelovali u vremenu kad su ratni zlocini pocinjeni, aktivni su i danas. Oni ponavljaju da nikakvi zlocini nisu pocinjeni, cime doprinose kolektivnom srpskom odbijanju da se suoci sa tim zlocinima. Miroslav Deronjic, sef bratunackog SDS-a, spominje se u procesu Radislavu Krsticu kao Karadzicev «komesar» za Srebrenicu. U jednom dokumentu OHR-a navodi se da je Deronjic nagovarao gen. Mladica da ne ide na pregovore sa srebrenickim Bosnjacima rijecima: «Ionako cemo ih sve pobiti». Danas je clan opstinske Skupstine u Bratuncu. Ljubisav Simic, Deronjicev bliski saradnik, smatra se jednim od najodgovornijih za etnicko ciscenje Bratunca, danas je takodjer clan opstinskog parlamenta. Miodrag Josipovic, aktuelni gradonacelnik Bratunca, ucestvovao je tokom rata u protjerivanju nesrba na potezu od Srebrenice do Zvornika, vjeruje se da je sudjelovao u masovnom ubijanju srebrenickih Bosnjaka, a smatra se odgovornim i za pokusaj prikrivanja masovnih grobnica. Miladin Simic, Novak Stjepanovic-Krke, Zlatko Celanovic, Najdan Mladjenovic i Luka Bogdanovic takodjer se spominju kao osobe koje svojim ratnim nedjelima odgovaraju foto-robotu Haaskog tribunala, i takodjer se svi dan-danas nalaze u gradovima gdje su pocinjeni zlocini.
 BRCKO Pored Gorana Jelisica i Ranka Cesica, koji u Haagu vec odgovaraju za zlocine pocinjene nakon sto je u maju 1992. Brcko palo u srpske ruke, vise izvjestaja i svjedocenja kao jednog od najodgovornijih za zlocine pocinjene u ovom gradu navode Djordja Ristanica, koji je danas clan prelazne vlade Distrikta Brcko.
CAJNICE I RUDO Aktuelni gradonacelnik Cajnica, Dusko Kornjaca, smatra se najodgovornijom osobom za neselektivna ubistva, mucenja zarobljenika, unistavanje njihove imovine i etnicka ciscenja u podrucju izmedju Cajnica, Rudog i Trebinja. Milorad Zivkovic, trenutno sef cajnicke policije, i Dusan Pejovic, kandidat SDS-a na predstojecim izborima u BiH, takodjer se u vise dokumenata i svjedocenja spominju kao osobe koje su naredile ili pocinile ratne zlocine u ovom podrucju.
 DOBOJ Za zlocine koji su pocinjeni nakon sto su 1992. srpske snage zauzele Doboj, najodgovornijima se smatraju Milan Ninkovic, koji je danas direktor jednog velikog lokalnog preduzeca, Andrija Bjelosevic, koji je trenutno savjetnik ministra policije RS, Vlado Djurdjevic, direktor jedne velike dobojske firme i Drago Ljubicic, direktor dobojske Carine.
FOCA U Haagu se trenutno odvijaju dva procesa za zlocine pocinjene u Foci, u kojima su optuzeni Dragoljub Kunarac, Radomir Kovac, Zoran Vukovic i Milorad Krnjojelac. Pored njih, za brojne zlocine pocinjene u ovom gradu, kojeg su okupacijske vlasti kasnije cak prozvale Srbinje, u studiji Medjunarodne krizne grupe navode se jos Zoran Vladicic, Miodrag Koprivica, Brane Cosovic i Boro Ivanovic, danas svi zaposleni u focanskoj policiji, zatim Vojislav Bodiroga, clan opstinske vlade, Simo Mojevic, direktor osnovne skole «Sveti Sava» (od bosnjackih povratnika – navodi se u studiji ICG-a – ocekuje se da svoju djecu salju u ovu skolu), Petar Mihajlovic, sef lokalnog udruzenja srpskih izbjeglica, kao i najblizi Karadzicevi ratni saradnici Velibor Ostojic, Petko Cancar i Vojislav Maksimovic.
GACKO I TREBINJE Brojni zlocini pocinjeni u ove dvije hercegovacke opstine najcesce se stavljaju na teret clanovima lokalnog srpskog Kriznog staba, kojeg su sacinjavali Mitar Lazetic, Kostadin Jegdic, Zdravko Zirojevic, Vojin Popovic, Goran Lucic, zatim Milijan Miric, trenutno policajac u Gacku, a postoje informacije da se priprema optuznica protiv jos devet lokalnih srposkih policajaca. Na listi je i ratni gradonacelnik Trebinja, Bozidar Vucurovic, za koga se navodi da je i danas vrlo utjecajan u ovom gradu.
HAN PIJESAK Bogdan Todorovic, direktor lokalnog radija, Goran Kanostravac, policajac i Dusan Gasevic, clan opstinske vlade, navode se kao moguci optuzeni za ratne zlocine u Han Pijesku, opstini gdje vikendicu ima i u nju i dan-danas ponekad dolazi, dvostruko optuzeni za genocid, gen. Ratko Mladic.
KLJUC Marko Adamovic, trenutno major vojske RS, Marko Samardzija, cije je danasnje zanimanje nepoznato, Milan Tomic, koji je nedavno iz Novog Sada poslao zahtjev za povratak u svoj predratni stan u Kljucu, navode se kao vjerovatno najodgovornije osobe za surovo etnicko ciscenje ovog grada, tokom kojeg je pobijeno vise stotina lokalnih nesrba.
 PRIJEDOR Opstina u kojoj su pocinjeni zlocini genocida i zlocina protiv covjecnosti medju najstrasnijima u BiH, dosad je u Haag isporucila desetak optuzenih, u procesima Omarska i Keraterm. Dodatno, ICG navodi i sljedece osobe: Ranko Mijic, koji danas vodi privatni biznis, Zivko Jovic, policajac, Dusan Jankovic, savjetnik u MUP-u RS, Simo Miskovic, penzioner, kao i Slobodan Kuruzovic, komandant koncentracionog logora Trnopolje, i Dragan Mrdja-Dado, koga prezivjeli navode kao naredbodavca masakra nad 200 nesrba na Korcanskim stijenama. ROGATICA Rajko Kusic, oficir vojske bosanskih Srba, Mile Sokolovic, funkcioner opstinske vlade i clan Socijalisticke partije RS i Mladen Vasiljevic, trenutno policajac na Palama.
SANSKI MOST Nakon sto je 5. korpus Armije Republike BiH 1995. oslobodio Sanski Most, otkriveni su brojni tragovi o ratnim zlocinima u ovom gradu, za koje se, prema izvjestaju ICG-a, najodgovornijim smatraju Nedeljko Rasulo, koji je poslije rata odselio u Brcko, vec pomenuti Vlado Vrkes, koji se nalazi u Bijeljini, Mirko Vrucinic, koji je pomocnik sefa prijedorske policije, Drago Vujanic, policajac u Banjoj Luci, Milan Davidovic, poslanik u opstini Srpski Sanski Most, Branko Basara, koji se krije u podrucju Prijedora, Pero Colic, privatni poduzetnik na Palama, Branko Sobot, Gojko Macura, Mico Prastalo, sva trojica zaposleni u Prijedorskoj policiji, te Danilusko Kajtez, sa trenutnim boravistem u Nisu, u Srbiji.
SOKOLAC Milan Tupajic, poslanik u entitetskom parlamentu, i Milovan Bjelica, privatni poduzetnik, navode se kao vjerovatno najodgovorniji za ratne zlocine pocinjene u opstini Sokolac.
TESLIC Cetiri osobe se vec nalaze u zatvoru Haaskog tribunala za zlocine pocinjene u ovoj bosanskoj opstini. Pored njih, navode se jos: Savo Knezevic, pravoslavni svestenik, Nikola Perisic, privatni poduzetnik, Milan Stankovic, visoki oficir vojske RS i Mirko Slavulja, sef dobojske policije.
VISEGRAD Dusko Andric, koji danas u Visegradu zivi kao penzioner, Risto Peresic, direktor jednog javnog preduzeca i Momir Savic, privatni poduzetnik navode se kao osobe protiv kojih Tribunal jos nije podigao javne optuznice.
VLASENICA Rajko Dukic, direktor firme Boksit, Goran Viskovic, radnik obezbjedjenja u opstinskom sudu u Vlasenici, Milenko Stanic i Rade Bjelanovic.
ZVORNIK Dragan Spasojevic i Dragomir Vasic, clanovi opstinske skupstine, te Branko Grujic, utjecajni lokalni biznismen. * * * Sef Medjunarodne krizne grupe, James Lyons, kazao je u jednom interviewu: "U Republici Srpskoj ni ne mogu priznati zlocine, jer bi se tada ogoljeli temelji na kojima je ovaj entitet stvoren. Ako ovaj izvjestaj i nece imati nekog psiholoskog efekta na zainteresirane u Republici Srpskoj, imat ce svakako na medjunardnu diplomaciju”. Lista imena, koju prenosimo iz ove studije, nije, naravno, zvanicna. To nije, barem ne u cjelosti, lista osoba koje je, tajno ili javno, optuzio Haaski tribunal. Zvanican komentar Tribunala o ovoj studiji ICG-a dala nam je nova glasnogovornica Tuzilastva, Florence Hartman:
 HARTMAN Ova lista nema nista sa Tribunalom i ICG je pravio na svoj nacin, koji se, naravno, razlikuje od naseg metoda rada. Medjutim, izvjestaj je veoma zanimljiv i u njemu ima imena koja su nama veoma zanimljiva, ali vam ne mogu reci koja su to imena.
Spisak zlocinaca sa Vozuckih prostora 1. Stojko Blagojevic, 2. Mladen Bozic, 3. Mladen Savic, 4. Milutin Misic, 5. Vitomir Pejanovic, 6. Slobodan Njegomirovic, 7. Cvijetin Bozic, 8. Vjekoslav Sorak, 9. Zoran Blagojevic, 10. Radenko Ilic, 11. Zoran Smiljic, 12. Rajko Bozic, 13. Petar Lukic, 14. Stojko Savic – Luis, 15. Ivan Sakic – Sokac, 16. Zoran Savic – Kolac, 17. Stjepo Mrkaljevic – Ceto, 18. Slavko Lukic – Ciro, 19. Bogdan Ignjic – Krnjo, 20. Drago Krsmanovic – Djuro, 21. Njegomir Njegomirovic – Maraca, 22. Vinko Popovic – Pop, 23. Ilija Djokic – Iljaz, 24. Nenad Simic – Cigo, 25. Mladen Djuric – Supak, 26. Nenad Jovic – Pipolo, 27. Ostoja Jelisic – Cica, 28. Branko Panic – Urnebes, 29. Slavko Djuric – Doktor. Vozucu su, kao znacajno uporiste fasistickog bezumlja, cesto tokom fasisticke agresije na Bosnu i Hercegovinu pohodile najvise cetnicke glavesine. U jednu takvu posjetu, 10. juna 1993. godine, stigao je ratni zlocinac Radovan Karadzic u pratnji zlocinacke sabrace: Branka Savica, Radoslava Brdjanina, Bore Vasica, Dusana Kovacevica, Bogdana Subotica, Jovana Tintora, Alekse Milojevica i Manojla Milovanovica. Njih su ispred manastira u Kalajsima docekali predstavnici tzv. Srpske opcine Zavidovici sa sjedistem u Vozuci; Stojko Blagojevic, Mladen Bozic, Mladen Savic, Milutin Misic, Vitomir Pejanovic, Slobodan Njegomirovic, Cvijetin Bozic, Vjekoslav Sorak, Zoran Blagojevic, Radenko Ilic, Zoran Smiljic i Rajko Bozic. Svi oni bi se (ako se cak vec ne nalaze ) trebali pojaviti na Haskoj listi obtuzenih za ratne zlocine. To su najodgovorniji vozucki cetnici koji su planirali i organizirali ubijanja, hapsenja i progone Bosnjaka, te pljacke , paljenja i razaranja njihovih imanja po vozuckim selima, a egzekutori njihovih svirepih fasistickih zlocina nad Bosnjacima pripadali su zloglasnoj i po zlocinima elitnoj, cetnickoj formaciji Crvenih beretki ciji je komandir bio Zoran Blagojevic, a njegov zamjenik Petar Lukic.
Medju najsvirepijim cetnicima vozuckih Crvenih beretki spominju se: Stojko Savic – Luis, Ivan Sakic – Sokac, Zoran Savic – Kolac, Stjepo Mrkaljevic – Ceto, Slavko Lukic – Ciro, Bogdan Ignjic – Krnjo, Drago Krsmanovic – Djuro, Njegomir Njegomirovic – Maraca, Vinko Popovic – Pop, Ilija Djokic – Iljaz, Nenad Simic – Cigo, Mladen Djuric – Supak, Nenad Jovic – Pipolo, Ostoja Jelisic – Cica, Branko Panic – Urnebes, Slavko Djuric – Doktor.

19.07.2008.

Organizatori i izvršioci zločina nad Hrvatima i Bošnjacima u Prijedoru

GLAVNI ORGANIZATORI : 1. Srdjo SRDIC - zubar iz Prijedora, jedan od najblizih saradnika Radovana Kardzica 1. Savo KESIC ZORZ - bivsi taksista 2. Nenad MORACA - karatista, besposlicar 3. Brane BERIC REBAC - veterenarski bolnicar 4. Mile dr RADETIC - ginekolog, osnivac SDS Prijedora, 5. Dragan RADETIC - vojni tuzilac u srpskoj vojsci 6. Predrag RADETIC - od prvog dana u redovima srpske vojske 7.Milomir STAKIK - lijecnik, predsjednik srpske opstine Prijedor 8 Milorad Mico KOVACEVIC - lijecnik, predsjednik Izvrsnog odbora opstine Prijedor Izvršioci Milorada Miće Kovačevića 1. Veljko ing HRGAR - strucnjak "srpskog" urbanistickog plana Prijedora 2. Dule MILJUS - strucnjak "srpskog" urbanistickog plana Prijedora 3. Branko Raca HRNJAK - strucnjak "srpskog" urbanistickog plana Prijedora 5. Simo MISKOVIC - bivsi milicioner, predsjednik SDS 6. Simo DRLJACA - necelnik srpske milicije 7. Slobodan KURUZOVIC - komandant logora Trnopolje - nastavnim matematike 8. Mile MUTIC - direktor Srpskog Radio Prijedora i Srpskog Kozarskog vjesnika 1. RADE MUTIC - Sljedbenici Mile Mutica 2. Zivko ECIM - Sljedbenici Mile Mutica 3.Ostoja KESAR - Sljedbenici Mile Mutica 4. Mira KUNIC - Sljedbenici Mile Mutica 9. Dragan SAVANOVIC - predsjednik Kluba poslanika SDS 10. Slavko BUDMIR - konadant Srpskog sekreterijata za Narodnu odbranu 11. Milovan DRAGIC - direktos Srpskog komunalnog preduzeca 12. Slobodan BALABAN - produkator cetnickog legla u Rudniku zeljezne rude Ljubija 13. Dusan KURNOGA - ideolog "cetnicke omladine", snadbijevac Srba benzinom i naftom 14. Bogdan DELIC - direktor gimnazije u Prijedoru Izvršioci zločina 1. Vladmir ARSIC - pukovnik koji je pgazio sve Zenevske konvencije 2.Radmilo ZELJAJA - major, na ulazu u Kozarac licno je postavio tablu sa "Radmilovo' i tako gradu koga je srusio dao svoje ime 3. Zoran KARLICA - kapetan, komandant jedinice koja vrsila etnicko ciscenje Prijedora 4. Drago TUBIN - mehanicar i rezervni porucnik, odgovoran za masovno ubijanje 320 ljudi u Partizanskoj nulici i Lukavici u Prijedoru 5.Savan RUNJO - nastavnik ONO i DSZ , major, komandant cetnicke jedinice u Gornjim Podgradcima i bivsi komandant Kasarne u Prijedoru Logor Omarska, Organiztori i sponzori 1. Milan ANDIC - trgovac, specijalizirao se u iznudjivanju dragocjenosti od bogatijih Prijedorcana, obe;avaju'i im slobodu 2. Nedo DELIC - vlasnik restorana "Evropa' 3. Rajko STUPAR PALE - trgovac, vlasnik restorana"Pale", kriv je za ubistva i pljacke svih prijedorskih privatnika. Uprava logora Omarska 1. Komandant: Zeljko MEJAKIC - komandant logora, milicioner, 2. Upravnik: Drago PRCAC - upravnik logora, penzionisani milicioner 3. Zamjenik: Milorad TADIC BRK - pomocnik upravnika logora taksista 4. Miroslav KVOCKA - Jedno vrijeme komandant logora Radnici rudnika zelejzne rude Ljubija, Srbi koji su zlostavljali i maltretirali logorase u logoru Omarska, kamionima odvozili ubijene logorase 1. Dragan PESEVIC PESA 2. Milorad DARDA 3. Vlado KOBAS 4. Zdravko BJELOBRK 5. Milos RADIC BRKO 6. Petar PERO MRDJA Prijeki sud u logoru Omarska 1. Slavko BERETA - advokat 2. Zivko DRAGOSAVLJEVIC - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru 3. Drasko ZEC - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru 4. Milenko TOMIC - sudija u "srpskom sudu" u Prijedoru Sluzbenice u logoru Omarska 1. Nada MARKOVSKI - radnica Milicije u Prijedoru 2. Slavica LAKIC - radnica Sluzbe drzavne bezbjednosti 3. Nevenka SIKMAN - radnica Milicije 4.Darinka LUJIC - radnica Milicije Ispitivaci u logoru Omarska 1. Ranko MIJIC - sef ispitivaca, nacelnik kriminalisticke sluzbe u SUP Prijedor 2. Mirko JESIC - bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 3. Ranko BUCALO - radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 4. Goran NOVIC - radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 5. Dragan RADAKOVIC - nastavnik likovnog odgoja 6. Dragoje MEJAKIC - radnik Milicije 7 Rade KNEZEVIC - radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 8. Ilija BJELIC - radnik Milicije 9. Obrad DESPOTOVIC - radnik Milicije 10. Nebojsa TOMCIC - radnik Milicije 11. Nenad LUKIC - radnik Milicije 12. Miroslav ZORIC - radnik Milicije 13. Nebojsa BABIC - profesor elektrotehnike 14. Ratko MILOSAVLJEVIC - agronom 15. Zarko TEJIC - radnik Milicije 16. Zoran KRNETA - radnik Milicije 17. Milan JENJETOVIC - radnik Milicije, vozac autobusa kojim su dolazili ispitivaci u logor Omarska, tukao logorase Vodje smjena u logoru Omarska 1. Mladjo RADIC KRKAN - radnik Milicije 2. Momir GRUBAN CKALJA - radnik Milicije 3. Milojica KOS KRLE - konobar Strazari u logoru Omarska 1. Goran GRUBAN - ubio veterinara Seada Sivca 2.Goran PASPALJ GOPA - ubio R.Hadzalica i G. Ka. 3. Nedeljko SOSKAN SOLE - ubojica 4. Zoran KVOCKA - ubojica Enesa Alica 5. Stevan STEVANOVIC - ubojica 6. Miroslav STOJNIC - ubojica 7. Milutin POPOVIC POP - ubojica 8. Drazenko PREDOJEVIC - ubojica { na slici TV CNN} 9. Zeljko PRCAC - 10. Nenad VRHOVAC 11. Nenad PENIC NESO 12. Ratko MRKIC - ubojica 13. ZUNE - ubojica 14. Dusan LONCAR DUDO - ubojica 15. STAKIC 16. JOKIC - ubojica 17. Marinko ROSAVA - ubojica 18. Uros URE - ubojica 19. Ranko BERIC 20. MICKO - ubojica 21. MIKA 22. RAKAJ - ubojica 23. Popovic CVITONJA 24. Stole KOKA - poslovodja prodavnice "oka" 25. Branko PIRVAN CELO - ubojica 26. Stanko KRIVAJA - ubojica 27. Mile ROSIC 28. Drasko GRUBAN 29. Zoran DELIC - bivsi fudbaker, ubojica 30. Dusan JOKIC - mesar 31. Milojica MILE PANIC 32. Zivko MARMAT ZUTI - ubojica 33. Zoran ROMANIC DZAJA - vlasnik diskoteke u Omarskoj 34. Rade RITAN 35. PAVLIC Logor Keraterm Dusko SIKIRICA - Komkomandant logora Keraterm Komandanti straza logora Keraterm 1. Damir DOSEN - naredjivao ubostva logorasa 2. Dragan FUSTAR - naredjivao ubostva logorasa 3. Dragan KOLUNDZIJA - naredjivao ubostva logorasa Strazari u logoru Keraterm 1. Zoran ZIGIC - taksista, poznati kriminalac, pocinio velikie zlocine u: Rakovcanima, Carakovu, Zecovi, Zeger, Rizvanovici, Biscani, Sredice 2. Dusan KNEZEVIC - mesar, dolazio ubijati u u logor Omarska 3. Goran LAJIC - visestruki kriminalac bez zuba 4. KAJIN - komandir straze u logoru Keraterm 5. Nenad BANOVIC CUPO - pripadnik bande Zorana Zigica 6. Predrag BANOVIC CUPO - pripadnik bande Zorana Zigica 7. Dragan KONDIC - pripadnik bande Zorana Zigica 8. Nikica JANJIC - pripadnik bande Zorana Zigica 9. Nedeljko TIMARAC - pripadnik bande Zorana Zigica Ispitivaci u logoru Keraterm 1. Mira JANKOVIC - isljednik u Miliciji 2. Gostimir MODIC - isljednik u Miliciji 3. Zivko JOVIC - isljednik u Miliciji 4. Branko SILJEG - isljednik u Miliciji 5. Jugoslav RODIC - isljednik u Miliciji 6. Radomir RODIC - radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 7. Dragan RADETIC - advokat Logor Trnopolje Slobodan KURUZOVIC - Komandant logora Trnopolje Pomocnici komandanta logora Trnopolje 1. Braca BALABAN - tjelohranitelji Slobodana Kuruzovica 2. Pero CURGUZ - pomocnik komandanta logora Trnopolje 3. Vesna STOJANOVIC - dobrovoljka 4. Blanka BRKIC - dobrovoljka 5. Brane BERIC REBAC - deportirao logorase u stocnim vagonima prema Doboju Komandanti straza u logoru Trnopolje 1. Radenko SPIRIC - radnik:"Elektricnog" Prijedor 2. Jezdimir TOPIC - nastavnik 3. Cedo MANDIC - radnik Milicije Strazari u logoru Trnopolje 1. Bosko LAKIC - ubojica 2. Aco OSTOJIC - vozac 3. Zoran STRBAC 4. Boro GRUBIC- novinar 5. LISCANSKI 6. Milutin MANDIC MANDOV - radnik Milicije 7. CURGUZ Spisak ostalih zlocinaca prijedorskog kraja Ovaj spisak je sacinjen na osnovu autenticnih svjedocenja prezivjelih logorasa i izbjeglica u sabirnim centrima Karlovac i Resnik kod Zagreba 1. MARKO PAVIC - pravnik, bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti , sada direktor PTT 2. JOSIC KRSTAN - profesor, komandant grada 3. KAURIN DRAGAN - ekonomista, direktor ' Celuloze" 4. VUKOJA JOVAN - Direktor centra za socijalni rad 5. NESKOV MILANKO - profeosr, bugarin po prijeklu, naredjivao ubistva 6. DOSEN DJORDJE DJOLE - ubojica, ubio I. Jurica Putu i N. Bajramovica 7. ZIGIC ZORAN - taksista, ubojica po narudzbi 8. KNEGINJIC ZORAN TACNA - konobar 9. KANTAR SNJEZANA - medicinska sestra 10. SLAVKO BUDIMIR - komandant srpske TO 11. RADISIC MARKO - pravnik, bivsi radnik Sluzbe drzavne bezbjednosti 12. MARMUT SPIRO - nacelnik Vojnog odsjeka 13. DRAGIC MILOVAN - direktor Komunalnog Prijedor 14. SAVIC MIRKO - inzinjer, direktor "Prijedorcanke " 15. VEJINOVIC RANKO - ekonomista, direktor "Opresse", sada "Srpskog glasa" 16. ALEKSIC DUSAN - direktor osnovne skole 17. DALJEVIC RAJKO - radnik Milicije 18. CRNCEVIC NEDELJKO - stolar 19. STANIC ANA - profesor 20. STANIC JOVO - profesor 21. DALJEVIC MILUTIN - profesor 22.NOZINIC ZIZA - predsjednica Kola srpskih sestara 23. NOZINIC NEBOJSA - politolog, srpski dobrovoljac 24. ZGONJANIN BORO - mesar 25. KANTAR ZDRAVKO - radnik u Ljubiji 26. SIPKA VUKASIN - ekonomista 27. LEKIC SLOBODAN - radnik 'Agrounije" 28. VUJMILOVIC NENAD - major, komandant cetnicke jedinice u napadima na Gradacac 29. DUJO MILANKO - radnik Komunalnog 30. JOVICIC MIRKO - profesor 31. OSTOJIC RADE - inzinjer u " Celulozi" 32. DJURDJEVIC MILAN - profesor 33. BAJIC BOZIDAR - ekonomista u "Autransportu" 34. GORNJIC SLOBODAN - direktor Sluzbe drustvenog knjigovodstva 35. MEDAREVIC LJUBAN - radnik Sluzbe drustvenog knjigovodstva 36. OBRADOVIC RADOVAN COLE - arhitekt 37. OBRADOVIC PETAR PEKISA - elektricar 38. BERIC DUSKO - radnik u "Kolskoj" 39. AGBABA MLADEN - sluzbenik 40. KOVRLIJA MIRKO - profesor 41. TOPIC RANKO - ekonomista, direktor tvornice keksa "Josip Kras", sada " Mira" 42. VILA RANKO - pravnik 43. MACANOVIC LJUBO - pravnik 44. SIMATOVIC MOMIR - vodoinstalater 45. EGIC NIKOLA - vozac 46. STOJANOVIC MLADEN - profesor i direktor Ekonomske skole 47. DELIC BOGDAN - profesor i direktor gimnazije 48. MISKOVIC SLOBODAN - profesor 49. ZORIC LAZO - profesor 50. SANICANIN MIRKO - tehnicar 51. JOVES RATKO - profesor 52. RADETIC DRAGAN - advokat, nacelnik Vojne policije 53. ZEZELJ BRANKO - vozac 54. RADAKOVIC BRANE - vozac 55. JESIC GORAN - vozac 56. ROSIC MILAN - zidar 57. VUJINOVIC DANE - inzinjer 58. KECMAN BRANE - direktor 'Kozara putevi" 59. BURUDZIJA MIRKO - hirurg 60. SOVILJ RADOMIR - profesor, ideolog SDS, kasnije presao u Srpsku radikalnu stranku 61. MANOJLOVIC NIKOLA - inzinjer, direktor "Kolska", cetnik dobrovoljac 62. MACURA ZELJKO - lijecnik, srpski dobrovoljac 63. KOBAS MIRKO - medicinski tehnicar, ubojica bez ruke 64. TORBICA ZDRAVKO - radnik Milicije, ubojica 65. STUPAR NENAD SMIT - srpski dobrovoljac 66. MRDJA DADO - pripadnik Interventnog voda, visestruki ubojica 67. BABIC ZORAN - pripadnik Interventnog voda, visestruki ubojica 68. STUPAR BOSKO - pripadnik cetnicke jedinice iz Tukova 69. BABIC LJUBAN - geometar, predsjednik SDS Tukovi 70. BALTIC SRETKO - vozac 71. BALTIC VLADO - vozac 72. BALTIC MISO - radnik Kumunalnog 73.BOSANCIC MOMCILO - 74. BASKOT MARKO 75. BUJIC LUKA - ubojica 76. BILBIJA RADE - cetnicki vojvoda, naredio masakr u Staroj Rijeci 77. DESNICA ZDRAVKO 78. DOBRIJEVIC MISO - cetnicki vojvoda 79. DOSEN STOJAN - izvrsilac masakra u bolnici u Banja Luci 80. DRCA LJUBAN - mesar 81. DJAKOVIC MIRKO - lugar 82. ECIM JOVO GLOCO - privatnik, saucesnik u ubojstvu Halila Dedica 83. ECIM NENAD GERA - muzicar 84. GRUBLJESIC MIRKO - nacelnik za privredu u Opstini Prijedor 85. GRUBLJASIC OSTOJA - ubijao po Kozarcu 86. GUSLOV NIKOLA 87. KOLAR SLAVKO - ubojica 88. KOLAR MIODRAG- klao kamom po selima oko Prijedor 89. KNEZEVIC DRAZEN - penzioner 90. KOTORAS BRANKO - koljac iz Puharske 91. KOTORAS DRASKO - radnik u Toplani 92. KOTORAS JOVO - radnik u Ciglani 93. KOVACEVIC VUKASIN - geometar 94. MANOJLOVIC MILOS - geometar 95. MILUTINOVIC MILOVAN - major 96. MILUTINOVIC - karatista 97. MITROVIC DRAGO, PERO I SLOBODAN 98. PEKIJA MILAN 99. RAUS DUSAN, MILROAD I RAJKO 100. SAVANOVIC MIRKO 101. SRDIC DRAGOJE - bivsi ofocir JNA 102. SRDIC ZIVKO - radnik "Celuloze" 103. TELEBAK RAJKO - lugar 104. TOMIC BRANE - radnik 'Borca" 105. TOPIC DRAGAN - nastavnik, direktor Pozorista 106. TUBIN RAJKO - radnik 'Autotransporta" 107. TUBIN VELJKO 108. VUCKOVIC MIHAJLO - radnik 109. VUCKOVIC NEDJO 110. VUCKOVIC NEDJO II - ucesnik masakra u bolnici u Banja Luci 111. ZEC SIMO - nastavnik 112. ZELENIKA BRACO - elektricar 113. ZIGIC MILENKO - trgovac 114. GRBIC MILKA - socijalna radnica 115. TRMOSLJANIN DRENA - uciteljica, pljackala bosnjacke kuce 116. SIPKA MILAN - inzinjer 117. BABIC KACA - pravnica 118. JANDRIC VLADO - tehnicar 119. TRAVAR MILAN - radnik Milicije 120. TRAVAR RANKO - nacelnik za privredu 121. MRDJAS MILE - ekonomista 122. VUKOJEVIC DRENA - daktilografkinja 123. MARIN MIRKO - nastavnik 124. PANIC JOVO - vozac 125. MARJANOVIC OSTOJA - inzinjer, direktor Rudnika zeljezne rude Ljubija 126. BECNER ZORAN - vozac 127. RADISIC MIRJANA - profesorica 128. VRACAR MILENKO - profesor 129. MAKSIMOVIC BRANKO BRANJA - pravnik, predsjednik Srpske radikalne stranke 130. VRACAR M. MILENKO - guverner u RS 131. ROMANIC ZELJKO - privatnik 132. SUKIC RADE - ekonomista 133. STOJAKOVIC TOMO - radnik Milicije 134. ZELIC ZELE - pripadnik cetnicke jedinice"Zaran Karlica", ubi vise od 150 Kozarcana 135.KMEZIC RAJKO - vikend cetnik iz Minhena 136. GAVRANOVIC NEDJO - vikend cetnik iz Minhena 137. BUJIC MICO - komandir milicije u Rakelicima 138. PILIPOVIC RADE - privatnik 139. SURTOV RAJKO - nastavnik, cetnicki vojvoda iz Gomjenice 140. SURTOV ZORAN - nastavnik 141. BAJIC ZORAN - nogometas 142. MAKSIMOVIC DRAGAN - ubojica iz Cele 143. BALABAN MILE - direktor u 'Celulozi' 144 BABIC BORO - direktor Uprave za prihode 145. BESIC MIRA - profesorica 146. TOPOLA RANKO - sluzbenik 147. GLIGIC DUSAN - trgovac 148. SAVIC LAZO - trgovac 149. GVOZDEN ZDRAVKO - trgovac 150. GVOZDEN RAJKO RAJS - trgovac 151. GRBIC MILE - trgovac 152. RAJCEVIC MILOS - direktor Srednjeskolskog centra 153. MILIC ALEKSANDAR - profesor 154. ANTIC SLOBODAN - profesor 155. PANIC MILKA - medicinska sestra 156. RADJENOVIC LJUBAN - profesor 157. RADJENOVIC KAMENKO - pukovnik, podpredsjednik Srpske radikalne stranke 158. RADOJKA EDEKOV - direktorica Bolnice 159. MILANOVIC SNJEZANA - lijecnica 160. ZIGIC DANKA - medicinska sestra 161. DJUKIC RAJKO - lijecnik 162. PEKIJA MIRKO - trgovac, specijalista za pljacku bosnjacke imovine 163. GRANDIC MILEVA - otjerala u logor 15 susjeda 164. CRNIC BRANKA - pljackala bosnjacke kuce 165. AGBABA JOVAN CICO - pljackao kuce 166. RITAN BRANISALV - vodja 'Delija", sprske paravojske 167 KANTAR NENAD - proglase ratnim zlocincem u Hrvatskoj 168. ZRNIC NENAD NESO - vodja tkz. Grobara 169. PREDOJEVIC ZORAN - trgovac 170. MAZALIC MILORAD - kapetan 171. KANTAR NEBOJSA - penzioner 172. CADJO MLADJEN - radnik Milicije 173. TADIC BOGDAN - pravnik 174. TADIC SLOBODAN - nastavnik i muzicar 175. TOPIC BORO - vlasnik 'Uniprometa", ratni profiter 176. MARCETIC BORKO - zidar, ucesnik masakra u Kozarcu 177. SAVIC DUSAN - kapetan komandant Kriznog staba Rakelici 178. ANTONIC SLAVKO - inzinjer 179. RAJLIC RADOVAN - tehnicar, komandant Kasarne u Prijedoru 180. TOPIC JEZDIMIR - nastavnik, komandant straze u logoru Trnopolju 181. RUJEVIC SLOBODAN - zlocinac, dosao iz Vukovara 182. KESIC MIRKO - osnivac samostalnog odreda ubojica 183. MRKIC VASKRSIJA - sluzbenik u Komunalnom 184. DOCINOVIC SLOBODAN - zlocinac, dosao iz Vukovara 185. BUCALO VASO - sluzbenik 186. MACURA MILUTIN - zidar 187. DRAGOJEVIC MILAN - mesar 188. STUPAR RADOMIR - sofer, ubojica iz Pakraca, izvrsilac zlocina u logoru Keratermu 189 MIJIC RELJA-radnik u Keramici 190. RADOSEVIC ACO- nastavnik 191. ZORIC BORO - privatni ugostitelj 192. JOKSIMOVIC MILE TICA - sluzbenik 193. TRKULJA ZORAN - sluzbenik 194. BRKOVIC MILORAD - srpski dobrovoljac 195. DJENADIJA MARKO - radnik u Milicij 196. DALJEVIC RADOVAN - milicioner 197. GRUBLJESIC MILUTIN - mesar, ucestvovao u masakru u Kozarcu i "Brdu" 198. MILIC MILORAD PINGP - dobrovoljac u cetnickoj jedinici iz Omarske 199. RADANOVIC MOMCILO CIGO - komandir cetnika iz Omarske 200. SUPIC DRAGAN - celnik cetnicke omladine, palio kuce u Starom gradu i Prijedoru 201. MILOSEVIC SRETEN SREJA - sluzbenik, etnicki ocistio Skelu i Raskovac 202. KECMAN MLADEN - rukometas, pljackao po Prijedoru 203. MARKUS - rukometas, cetnik dobrovoljac 204. KECMAN LJILJA - sluzbenica, pljackala zlato i devize 205. MADZAR STOJAN - visestruki kriminalac, pripadnik cetnicke vojne policije 206. BLAGOJEVIC RADOS - direktor Srpske banke 207. TUBIN VUKASIN - inzinjer 208. PLEMIC NIKOLA - opljackao i prisvojio Tvornicu 'Borac" Travnik, pogon Prijedor 209. OBRADOVIC STEVO - inzinjer, dobrovoljac na ratistima 210. SEVA STOJAN - referent u vojnom odsjeku, pravio spiskove za mobilizaciju 211. PEKIJA NENAD - pripadnik Interventnog voda, uselio se u stan dr. Osmana Mahmuljina

19.07.2008.

GENOCID U PRIJEDORU - VELIKA TRAGEDIJA KOJU NE SMIJEMO ZABORAVITI I OPROSTITI!

Genocid u Prijedoru sa svojim sastavnim dimenzijama kulturocida, ekocida, etnocida, urbicida i elitocida predstavlja najefektnije sredstvo za spoznaju srpsko-crnogorskog zločina protiv čovječnosti i zločina protiv humanitarnog i ratnog prava za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima. Na žalost dimenzije prijedorskog zla nisu bile dovoljne Međunarodnom sudu pravde u Haagu da pokaže čitavom svijetu srpsko-crnogorsku namjeru da se upotrebom nezamislivih metoda ubijanja, mučenja, silovanja, protjerivanja, rušenja unište materijalni i duhovni dokazi o postojanju bošnjačkog i hrvatskog naroda i uništavanju vrijednosti ideje Bosne i bosanskog duha na kojima se zapravo temelji ujedinjena Evropa i civilizovani svijet. U gradu koji je obrise grada dobio zahvaljujući Bošnjacima i Hrvatima. Preživjeli Prijedorčani poručuju gospodi koji osjećaju olakšanje zbog toga što nije dokazan genocid u Prijedoru pred Međunarodnim sudom pravde, da će najgori oblik zločina protiv čovjeka i civilizacije uskoro biti dokazan i u Prijedoru. Jer nepravda i zločin najveće vrste je što su Prijedorčani ni krivi ni dužni usmrćeni u najtežim mukama, još veća nepravda prema žrtvama bi bila ako ubice Prijedora i Prijedorčana ostanu nepronađene, nekažnjene, ako istina i pravda ne pobijede. Zato preživjeli Prijedorčani imaju velik dug prema svojim žrtvama. To je svjedočenje o istini. Jer, ukoliko budu ćutali i njih će ponovo vaditi iz novih grobnica i jama. Prijedorske žrtve su ubijene zarad velikosrpskih nacionalističkih ciljeva, jer tim ciljevima smetaju Bošnjaci, muslimani, ljudi, građani, Prijedorčani. Zato nema zaborava ni oprosta. Ko nam daje pravo da zaboravimo ili nekome oprostimo smrt hiljade nedužnih Prijedorčana? Pravo na život daje samo Bog i samo je On taj koji ga ima pravo uzeti. Zločin u Prijedoru ne može ostaviti na miru Prijedorčane, koji vape za istinom i pravdom. U genocidnom entitetu opstrukciju u spoznaji istine i pravde prave ostaci ratne, političke, vojne, policijske i medijske strukture, koja je u vrijeme agresije egzistirala u obliku paljanskog režima u Bosni i Hercegovini i Miloševićevog režima u Srbiji. Ideologija Miloševićevog i Karadžićevog režima imala je za cilj silom stvoriti etnički čist srpski prostor u Bosni iHercegovini. Zato puna istina i pravda o zločinu u Prijedoru je moguća tek kada se pred Haaški tribunal izvedu Karadžić i Mladić i svi prijedorski zločinci. Prijedorski Srbi ne mogu govoriti o zaštiti ljudskih prava, unutrašnjoj reintegraciji, demokratizaciji i ekonomskom prosperitetu bh države i društva i integraciji BiH u evroatlantske saveze sa kredibilitetom, jer se suočavaju sa nedostatkom ljudske dosljednosti i moralne dostojanstvenosti o priznavanju istine o zločinu, pokajanju za zločine, materjalnoj nadoknadi za žrtve i hapšenju ratnih zločinaca. Prijedorski Srbi, budite ubijeđeni da prognani Prijedorčani neće odustati od borbe za istinu i pravdu, sve dotle dok istina o agresiji i genocidu ne pobijedi, dok se ne postigne pravda za postradale, ne donese mir za preživjele i ne izgradi budućnost za bošnjačku i hrvatsku djecu u Prijedoru. Prijedorčani neće dopustiti da zločin u Prijedoru bude zaboravljen jer je strah od zaborava prijedorskog zla veći od užasa srpskog zločina u Prijedoru. Prijedor je danas dio genocidnog entiteta, grad koji se 1992. na zločinački način "oslobodio", zločinom protiv čovječanstva najboljeg dijela svojeg stanovništva. Tu su nastali najgori koncentracioni logori smrti u Bosni i Hercegovini. Tu je izvršeno najveće ubojstvo bošnjačkih i hrvatskih intelektualaca. Tu je izvršen najgnusniji oblik zločina na ženi – zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja. Tu je izvrešeno gotovo u cjelosti namjerno organizovano etničko čišćenje od Bošnjaka i Hrvata. Danas na dan sjećenja na početak genocida nad Bošnjacima u Prijedoru sa tugom i očajom u srcima u dušama preživjeli Prijedorčani poručuju zločincima koji se još slobodno šetaju i čitavom svijetu: Mi nikada nećemo zaboraviti, nikad nećemo oprostiti. Vratit ćemo školovanu i pametnu bošnjačku mladost na prijedorsko korzo. Ne postoje riječi koje bi utješile Prijedorčane. Niko nije pokušao spriječiti prijedorsko zlo. Niko se ozbiljno ne trudi da prijedorske zlikovce privede pravdi. Malo se piše i istražuje genocid u Prijedoru, zato, Prijedorčani, ne zaboravite srpsko-crnogorski zločin i uništenje koji su počinili. REKLI SU O GENOCIDU U PRIJEDORU Socijalne, etičke, političke, antropološke, konačno, filozofske implikacije Prijedora jesu toliko raznovrsne i nepresušne, da o njima treba pisati što više novih i novih tekstova, i uklapati ih u kontekst realnih zbivanja! Jer Prijedor nije istorijska tema, ni tema istorije. Naprotiv, čitava ljudska posebno evropska, i osobito balkanska budućnost mora biti prinuđena da sebe odredi prema onome što se počinilo u Prijedoru." (Prof. Dr. Ferid Muhić) "Koncentracioni logori koje su Srbi formirali na području prijedorske općine, najgomozorniji su od svih mučilišta koje je svijet ikada vidio. U njima su klali Bošnjake kao zvijeri, gulili im kožu, žive ih spaljivali. Bošnjakinje su u njima silovali do smrti, a potom masakrirali. Srpski su im zločinci nožem vadili djecu iz utroba i na njihove im oči komadali". (Roy Gutman, "Svjedok genocida", Sarajevo 1995., str. 134-145). "Srbi ne upotrebaljavaju čak ni nacističke eufemizme ne govore nedvosmisleno o nekom "konačnom čišćenju" nego s kartama na stolu otvoreno govore o četničkom čišćenju. Tačno je da je nacističko "konačno rješenje" eufemizam, ali takvo je i četničko čišćenje" jer i njemu je svrha da jezično sakrije vrstu zločina koju je trebalo prikriti i konačno rješenje”. (Alain Finkielkraut) “Početkom 1992. godine Prijedor je preko noći postao središte genocida. Meta ovog nehumanog postupka bilo je ne-srpsko stanovništvo ove opštine, tačnije muslimansko i katoličko stanovništvo. Srpski ekstremisti, koji su nasilno preuzeli vlast od legalno izabranih opštinskih organa, formirali su čitav niz koncentracionih logora. Ovi se logori po organizaciji i brutalnosti nimalo nisu razlikovali od onih iz Drugog svjetskog rata. Na meti su bili svi oni koji se nisu uklapali u plan velike Sbije koja je forsirana od strane tadašnjeg fašisoidnog režima Slobodana Miloševića, a bila svesrdno prihvaćena od ekstremnih bosanskih Srba”. Oni koji su imali sreće i preživjeli te logore smrti kao i oni koji su uspjeli da izbjegnu hapšenje i izvuku se iz tog obruča i pakla ovog grada, kasnije su svoje utočiste i novi dom našli uglavnom širom svijeta, a mnogi od njih i ovdje u Saint Louisu. Nekadašnji stanovnici ovog grada govore da je ovo područje prije rata bilo naseljeno muslimanima, Srbima i katolicima a to je upravo smetalo Slobodanu Miliševiću, predsjedniku tadašnje krnje Jugoslavije u ostvarenju njegovog plana zvanog Velika Srbija. Dobro naouražane snage ekstremnih bosanskih Srba su 1992. g. opkolile Prijedor i okolna naselja te su potom počeli da zatvaraju, maltretiraju i muče glađu nedužne civile, a bile su veoma učestale pojave silovanja žena. Hiljade nedužnih civila bilo je silom otjerano i zatvoreno u logore ili ubijeno na licu mjesta. (Novinarka Associate Press-a Cheryl Wittenauer) Genocid u Prijedoru je jedna velika ljudska tragedija. Žao mi je što su Nato snage i SAD zakasnile sa intervencijom i nisu na vrijeme zaustavile ovo krvoproliće. U.S. senator (Christopher “Kit” Bond). Ed Vulliamy, čovjek koji je 1992. godine razotkrio namjere tadašnjih vlasti u Prijedoru kao novinar britanskih novina Guardian, Ed je uspio da u ranu jesen iste godine svijetu otkrije čitavu mrežu logora na području Prijedora i među prvim prodre u prijedorski logor smrti Omarska. O tome Vulliamy kaže: “Potrošio sam dane i dane dok nisam došao do potrebnih odobrenja od Karadžića da odem u prijedorske logore. Konačno kad mi je Karadžić odobrio, susreo sam se sa Stakićem, Kovačevićem, Arsićem i Drljačom, koji mi nisu dali da ulazim sve pod nekim lažnim izgovorima. Na kraju nudili su mi logor u Manjači jer su znali da su tamo već bili ljudi iz Međunarodnog crvenog krsta. Ali, mene u tom trenutku nije ništa drugo interesovalo osim logora Omarska. Bilo je to mjesto gdje sam ja morao da uđem. Da bi me odvratili, pucali su nam iznad glava i pored automobila govoreći da ih mudžahedini upravo napadaju. Znao sam tada već dovoljno da lažu i da me žele samo uplašiti. Konačno su mi dozvolili da prođem kapiju kada sam ostao šokiran vidjevši pokretne leševe koji se kreću logorom. Mršavi i jadni ljudi su hodali ili sjedili. Izgledali su mi kao gladni psi koji se vrte u krug. Jednog logoraša sam nešto pitao i sjećam se da mi je rekao: „Ne želim ti govoriti laži, ali ti ne smijem reći istinu“. Bilo mi je jasno gdje sam. Kasnije sam tog čovjeka sreo u Engleskoj, živi negdje u blizini Londona. Omarska je bila užasna i žudim da sretnem preživjele iz Omarske. Ne mogu pobjeći niti od sjećanja a niti od ljudi. Sudbina je odredila da me sve to prati do dana današnjeg. Prate me sjećanja, prate me duhovi mrtvih a prate me i ljudi koji me sreću. Užasi i stradanja civilnog nesrpskog stanovnistva na prijedorskoj općini su takvih razmjera da im je dato pravo ime genocid. Ta stradanja nikad nisu do kraja istražena i valorizirana. Nikada ne smijemo dozvoliti da oni koji su vas protjerali postanu pobjednici i da slave svoju pobjedu. (dr. Bisera Turković ) Roy Gutman iz knjige "Svjedok genocida", Zagreb, 1994. Preživjeli pričaju o zatvoreništvu i masovnim pokoljima u Bosni - "Ispred vrata logorskih prostorija jedan i dva postavljena su dva manja vojna kamiona. Naređeno je da izađu ili da se iznesu svi teško povrijeđeni ili pretjerano izmršavljeli. Kod većine njih mogao se na licu zapaziti izraz nekog olakšanja - vjerovali su da im se uslišuju molbe i preklinjanja da budu upućeni na liječenje. Nije trebalo biti mnogo sumnjičav pa znati da je to njihov zadnji dan života. Nikada ih niko više nije vidio." Gore navedeni citat je opis zadnjeg dana života desetina hiljada Bošnjaka zatočenih u srpskim logorima smrti. Izmrcvareni, gladni, bosi i poniženi, Bošnjaci, bili su tučeni, mučeni, zlostavljani, maltretirani i ubijani, ubijani na zvjerski način, na način teško shvatljiv zdravom razumu. Naše Bošnjakinje, majke, sestre, kćerke, strine, tetke, dajdžince bile su sistematski silovane po ovim logorima užasa, oduzeta im je svaka ljudska vrijednost, pokušali su da ih psihički unište. Ali se ne da ta Bošnjakinja, srca junačkoga, neće da poklekne, da se preda, da dopusti da je ponize i unište. Borit će se ta Bošnjakinja kao i taj Bošnjak za svaku grudu bosanske zemlje. Takođe bih želio odati počast i sjetiti se žrtava u manje spominjanim mjestima kao što su Kozarac, Prijedor i Banja Luka u Sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini. Ovaj sukob je bio najveći masakr i genocid nad civilima u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. (Kongresmen Russ Carnahan. ) „Na vrlo tragičan način Prijedor ima posebno mjesto u historiji KKTJ. Zastrašujuće slike iz prijedorskih logora iz 1992. godine su šokirale opštu javnost, podsjećajući na strahote Drugog svjetskog rata. Ta rekacija svjetske javnosti je pokrenula proces koji je doveo do osnivanja MKTJ, prvog suda za ratne zločine“. (Matias Hellman) IZDVOJENO I RAZLIČITO MIŠLJENJE SUDIJE MCDONALD U PRESUDI MKTJ U SLUČAJU TADIĆ U ovom slučaju suočeni smo upravo sa onom situacijom zbog koje su neki od delegata bili zabrinuti, jer je zapravo Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) u VRS uspostavila u suštini marionetski režim, kojem je povjerena odgovornost za izvršenje vojnih operacija Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u Bosni i Hercegovini. Pretresno vijeće ne bi smjelo uvoditi uslov efektivne kontrole iz predmeta Nikaragva, već bi trebalo, kao što stoji i u ovom komentaru, zanemariti formalne kriterijume vojne strukture. Ključno pitanje ovdje jeste da li je VRS odista bila zavisna i kontrolisana od strane Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora). Kao što je gore obrazloženo, dokazi su i više nego dovoljni da se može donijeti takav zaključak. Ukratko, dokazni materijal pokazuje van svake sumnje da je VRS djelovala u svojstvu agenta savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) u napadu na opštinu Prijedor i u njenoj okupaciji u vrijeme na koje se odnose optužbe iz Optužnice, pa su žrtve prema tome zaštićene osobe. Zavisnost VRS od Savezne Republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i njeno ostvarivanje kontrole nad VRS podržavaju donošenje ovakvog zaključka, kako prema kriterijumu efektivne kontrole, kojeg je usvojila većina, tako i prema uopštenijem kriterijumu zavisnosti i kontrole. Međutim, pažljivo čitanje predmeta Nikaragva navodi me na zaključak da kriterijum efektivne kontrole čini različitu i zasebnu osnovu za pripisivanje ponašanja ne-agenata nekoj državi, i da to nije nužan element za ustanovljavanje agentskog odnosa. Iz ovih razloga podnosim ovo Izdvojeno i različito mišljenje. U prvom odjeljku ovog Mišljenja zaključujem da dokazi podastrijeti Pretresnom vijeću podržavaju zaključak da je Savezna Republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) imala efektivnu kontrolu nad VRS u opštini Prijedor u čitavom periodu na koji se odnose optužbe navedene u Optužnici. Međutim, kao što to obrazlažem u drugom odjeljku, odgovarajući kriterijum za agentski odnos iz predmeta Nikaragva je zavisnost i kontrolaž, a dokazivanje efektivne kontrole nije nužno. Pretresno vijeće je prihvatilo da je nakon što je sama bila u direktnom oružanom sukobu sa BiH posredstvom Jugoslavenske narodne armije ("JNA"), SRJ osnovala, obučila, opremila, snabdijevala i održavala VRS. Osnivanje je izvršila SRJ 19. maja 1992. time što je ostavila dio JNA u BiH da funkcioniše kao VRS, i to samo nekoliko dana nakon što je Savjet bezbjednosti zatražio od SRJ da se povuče iz BiH. Viši vojni oficiri iz SRJ bili su članovi štaba VRS. SRJ je plaćala plate (i penzije nakon umirovljenja) oficira u VRS koji su došli iz JNA. Komanda VRS je imala vezu sa komadom Vojske Jugoslavije ("VJ"), kako se tada prozvao jugoslavenski dio stare JNA. VRS je bila uključena u izvršavanje plana SRJ za etničko čišćenje i izdvajanje dijela teritorije BiH koji bi se na kraju pripojio SRJ i time se realizovala ambicija SRJ da stvori "Veliku Srbiju". Prema tome, SRJ je uradila više od opšteg finansiranja VRS. Na osnovu Nikaragve, ja nemam nikakvih poteškoća da zaključim da su nalazi Pretresnog vijeća dovoljni da se pokaže da je SRJ koristila silu protiv BiH posredstvom VRS, čak i ako se pretpostavi da činjenice nisu bile dovoljne da se SRJ pripiše odgovornost za bilo koja deliktna djela koja je počinila VRS. SRJ i BiH bile su dakle u oružanom sukobu u smislu člana 2, stav prvi Ženevske konvencije IV, uz posljedicu da se ta Konvencija primjenjuje na taj oružani sukob. Krajem jula 1992. godine u logoru Omarska je ubijeno više od 100 ljudi. Petog augusta 1992. godine u istom logoru je ubijeno 120 ljudi.

19.07.2008.

Izraelci džamiju pretvorili u kafanu

Među potomcima porodice Rizvanbegović, čiji su se preci nakon Berlinskog kongresa 1878. godine odselili iz Hercegovine, jesu i oni koji su se, poslije kratkog boravka u Turskoj, trajno nastanili u Palestini. Jedan od potomaka te loze Rizvanbegovića je i Husein Samir Bošnjak (Hussein Samir Bushnaq), inače jedan od glavnih organizatora ponovnog okupljanja svih Rizvanbegovića poslije 130 godina, koje se desilo proteklog vikenda. On je u razgovoru za "Dnevni avaz" povukao paralelu između suživota s drugačijima od sebe koji su stoljećima nastojali čuvati i onoga što su potomci Bošnjaka doživljavali i doživljavaju na tlu Palestine, odnosno današnjeg Izraela. Iznimno poštovanje - Mi smo tokom boravka u Stocu, našoj postojbini, imali priliku posjetiti grob rabina Moše Danona. Tamo smo vidjeli kako naši Bošnjaci i danas s iznimnim poštovanjem čuvaju, uređuju i paze to mjesto - priča Husein Samir te dodaje: - E, baš tu sliku iz Stoca, iz naše BiH nastojim povezati s onim što proživljavaju naši sunarodnici na tlu Palestine. Nakon njene okupacije, Jevreji su izgradili kafanu u džamiji. Tu džamiju su, po dolasku u Palestinu, izgradili članovi porodica Rizvanbegović, ali i Hadžajlić, Lakišić i drugi rodom iz Hercegovine. Da tragedija bude veća, kafana se nalazi u džamiji koja ima sve džamijske elemente, pa čak i munaru, što predstavlja dodatno poniženje bošnjačke zajednice. To ga, kaže, navodi na zaključak da "tamo gdje su Bošnjaci brojni, grob jednog rabina je čuvan, a tamo gdje su Jevreji većina, džamija Bošnjaka iz Hercegovine je kafana"! Nekorektan odnos No, tu, ističe Husein Samir, sve ne prestaje. Jevreji su sasvim nekorektni bili prema Bošnjacima i kada su pokušali vratiti svoju džamiju. - Pokušali smo ponovo uspostaviti vakuf, vratiti našu imovinu, našu džamiju. Čak smo pokrenuli tužbu protiv izraelske vlade da ta džamija bude vraćena. Ali, oni to ni danas ne žele učiniti. Na sudu je od nas traženo da dokažemo da je tu ikada bila džamija, iako se to jasno vidi, jer ima i munaru. No, oni su kazali da to nije nikakav dokaz i da to, na kraju krajeva, može biti i tor za ovce! To je sramno - rekao je za  Husein Samir Bošnjak.

19.07.2008.

Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu

Dodikov orkestar Titanik je bio najveći, najljepši, uopšte naj brod. Kao što je i BiH bila naj Republika, naj zemlja, naj država. Sve dok… Kad je Titanik, na svom prvom, i posljednjem, putovanju, zaplovio u pogrešne vode nasukao se na ledeni brijeg i potonuo. Gledali ste taj film. Sjećate li se onih svih scena? Dok brod tone, to je posebno značajno, muzika je sve jača. Umiruje uspaničene putnike. Orkestar tutnji, a brod sve više nestaje u ledenim talasima i dok nestaje sa površine muzičari udaraju u doboše. I tako odoše na dno. Sve me to podsjeti na orkestriranu galamu, ovih dana, u i oko Republike Srpske. Orkestar je u galami i talambasima jedinstven. Hoće Srpsku u Srbiju. Kao da je to krava pa ju pretjeraš preko Drine, a i za to treba puno muke, pa opet nadrljaš. A RS nije krava ni vo, već trinaesti dio zemlje Bosne i Hercegovine. A BiH nije hljeb da se odsječe kriška i pojede. Ona je divna geografska cjelina, ali političari BiH su pali iz geografije. Pa, otuda i moje poređenje RS, ovih dana, sa brodom Titanik. Samo vođe opet podsjećaju na „Vođu“ sjajnog, a posebno aktuelnog, satiričara Radoja Domanovića. Aktuelne vođe morale bi pročitati „Vođu“ i pogledati film „Titanik“. Što prije to bolje. Republika Još je u antičkom Rimu mudri Ciceron utvrdio da je Republika opšte dobro naroda, a to i danas znači u svakoj državi republikanskog oblika. Međunarodna zajednica je napravila veliku podvalu Bosni i Hercegovini. Ime Republika dala je pogrešno manjem entitetu, a Bosnu i Hercegovinu raskomadala na bezbroj torova (distrikt, županije, kanton, federacija, RS) i tako stvorila sistem haosam. Neće građanima biti ni dobro ni lako sve dok je tako. Srpske vođe se ubiše vitlajući rječju republika, a negirajući Bosnu i Hercegovinu. Očito je da vođe nikada nisu uzele rječnik stranih riječi da prouče značenje termina. Nepismenost vodi u propast. Međunarodni mirovni sporazum, o Bosni i Hercegovini, potpisan u Dejtonu pun je rupa i promašaja, a na štetu bh građana i njihova zdrava života. On je pravljen za kvazi političare koji ne poštuju ni građane ni institucije. Otuda je potrebno izvršiti samo male ispravke Dejtona. Treba izbrisati pogrešnu terminologiju koja čini ukupnu propast. Božidar Jakac: Josip Broz Tito  Ako uzmemo istinsko, etimološko, značenje riječi republika, te ju iz pogrešnih ruku stavimo na pravo mjesto dobićemo Republiku Bosnu i Hercegovinu, a to znači imaćemo državu kao i sav normalan svijet i kao i sve države ex Jugoslavije. Zašto je samo Bosna i Hercegovina kažnjena da ne bude Republika? Ona je to bila nepunih pedeset godina i građani su sjajno živjeli po Ciceronovoj definiciji koju je Josip Broz ustoličio. Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu podijeljenu po prirodnim cjelinama: sarajevski, banjalučki, mostarski i drugi srezovi. Brišimo distrikte, kantone, županije, republike. Današnja Republika (srpska) podsjeća me na izjavu Gaja Julija Cezara (100-44 godine p.n.e.) u rimskom parlamentu: „Republika ne postoji. Postoji samo ime bez tijela i lica.“ Rane i mine Bosna i Hercegovina je pokrivena ranama i minama. Mine uklanjaju mineri, a rane ostaju nama da ih zajednički liječimo. Veliki je to posao i za jedne i za druge. A nakaradna podijeljenost je posebna bolest i muka. Da dobijemo lijepu državu potrebno je da Radmanović, Silajdžić i Komšić krenu, zagrljeni, po Bosni i Hercegovini, a da tik uz njih idu vjerski poglavari, zbratimljeni, Puljić, Cerić i Kačavenda i da istu himnu pjevaju, zdravu vjeru propovijedaju i Republiku Bosnu i Hercegovinu stvaraju. Da ista bude sekularna, a ne kleronacionalna, nacional šovinistička i neofašistička. Da živimo u Republici BiH koja će značiti opšte dobro naroda. Ako aktuelni političari ne žele takvu državu neka idu u pirotehničare i uklanjaju mine. Bila bi to dvostruka korist za građane Bosne i Hercegovine. Narod će sam liječiti rane. Grmi orkestar Predugo grmi orkestar premijera Milorada Dodika. Sastavljen i od svirača i od trubača. Kao onaj na Titaniku. I Dodikov orkestar spašava nešto što se spasiti ne može. Nisam političar, već analitičar u jednom vremenu u kome živim u mojoj, i ne samo mojoj, otadžbini BiH. Otadžbina mi je jedna i jedina, a prirodno spojena u prirodnu cjelinu. Djed mi je Hercegovac, a otac Bosanac. Ja mu dođem ono „i“ i to je ta nerazdvojna cjelina. Tako se osjeća i tako razmišlja većina građana u BiH. Svi smo mi privremeni korisnici ove zemlje, a ne njeni vlasnici. Otuda je moramo čuvati i sačuvati onima koji dolaze. Što ljepšu i bogatiju tim bolje za naše nasljednike. To mora i Dodik da zna i da se razumno ponaša. Zbog kojekakvih Dodika, na sve tri strane, raspala se zemlja na države odnosno torove, a u njima svako hoće da sačuva svoje stado. Duže od petnaest godina niko od vlasti i vladajućih partija nije ni nudio ni učinio građane BiH bogatijim za međusobnu ljubav, zdrav život u zdravoj sredini, apsolutno zaposlenje, ljudske penzije, a ne socijalu. Nema zdravog razuma, nema poštenja i pameti u vladajućim klikama. Nudi nam se svađa, mržnja, bezumlje. Da je bilo pameti, etike i zdravog razuma bili bismo normalna država. Za sve vrijeme mogli smo imati miroljubivu koegzistenciju među narodima iliti građanima BiH, a ne ovo što imamo. Može premijer Dodik lagati neke ljude neko vrijeme, ali ne može lagati sve ljude sve vrijeme. I nije on sam. Nisu građani BiH zabrinuti što će njihov brod potonuti, već što ćemo mi nevini i nedužni stradati. Nema potrebe voditi i vodati Dodike i Silajdžiće po Americi. Njima davati savjete isto je i što gluvome govoriti i slijepome namigivati. Neka pročitaju osnovnoškolsku priču o dva jarca na brvnu. Dosta nam je loše muzike. I instrumente i orkestar treba zamijeniti. Mrtvi su potpisnici Dejtona, pa time i sporazum. Sam taj i takav Međunarodni mirovni sporazum u Dejtonu bio je silovan, a sve što je silovano mora biti i osuđeno. Vlada li vlada Šta radi, ako radi. Savjet ministara? Kojom Bosnom i Hercegovinom ona vlada ako se ne miče iz Sarajeva Grada. Ni Predsjedništvo BiH nije ništa efikasnije. Svi nešto pričaju. Svi se dogovaraju a voz stoji na slijepom kolosjeku. U Bosni i Hercegovini ima vlada i vladara za cijelu Evropsku Uniju, ali sve njih plaćamo mi, obični građani pride međunarodne vlastele. Tako se dobija začarani, a zatvoreni bh krug kredom, ili bosanski lonac. I na kraju uz sve ove moje ludosti evo malo Ive Andrića mudrosti: Svak nosi moralnu odgovornost za ono što priča, i svakog treba pustiti da slobodno priča. Ali dopušteno je, mislim, na kraju poželjeti da priča koju današnji pripovjedač priča ljudima svoga vremena, bez obzira na njen oblik i njenu temu, ne bude ni zatrovana mržnjom ni zaglušena grmljavinom ubilačkog oružja, nego što je mogućno više pokretana ljubavlju i vođena širinom i vedrinom slobodnog ljudskog duha. jer, pripovjedač i njegovo djelo ne služe ničem ako na jedan ili drugi način ne služe čovjeku i čovječnosti. (Štokholm, 10.12.1961.) I nad ovom Andrićevom mudrošću, izrečenom prilikom prijema Nobelove nagrade za književnost, mogli bi se zamisliti bh političari, vladari i vlastodršci, a i Kristijan Švarc Šiling. Posebno bi dobro došlo premijeru Miloradu Dodiku i njegovom suigraču Harisu Silajdžiću.

19.07.2008.

U institucijama su Mladićevi i Karadžićevi obavještajci

"Kom­ple­tna haj­ka fa­šis­ti­čkog re­ži­ma Mi­lo­ra­da Do­di­ka pro­tiv no­vi­na­ra Slo­bo­da­na Vas­ko­vi­ća i me­ne po­če­la je u onom tre­nut­ku ka­da smo iza­šli u ja­vnost sa in­for­ma­ci­ja­ma o kri­mi­na­lu u Ra­fi­ne­ri­ji Bo­san­ski Brod, iz­gra­dnji no­ve zgra­de Vla­de RS, de­ta­lji­ma o ubis­tvu Mi­la­na Vu­ke­li­ća i po­da­ci­ma ko­jim ne­gi­ra­mo umi­je­ša­nost lju­di iz Tran­spa­ren­si Ine­tre­ne­šna­la u pro­ces re­ke­ti­ra­nja u RS". Ovo je u pe­tak u Sa­ra­je­vu us­tvrdio Dra­go­mir Ba­bić, pred­sje­dnik Udru­že­nja gra­đa­na "Na­ro­dni front". Mjes­ta u me­di­ji­ma On je po­red pi­sme­nih do­ka­za u pe­tak pre­zen­ti­rao i audio za­pis raz­go­vo­ra za­šti­će­nog svje­do­ka ko­ji ne­gi­ra umi­je­ša­nost Tran­spa­ren­si In­ter­ne­šna­la u re­ke­ti­ra­nje ko­jim je od je­dnog bro­ja lju­di u RS tra­žen no­vac za ski­da­nje sa crnih lis­ta me­đu­na­ro­dne za­je­dni­ce. Ba­bić ka­že da će taj za­šti­će­ni svje­dok svo­ju izja­vu da­ti Tu­ži­laš­tvu BiH. Bi­će to čim Tu­ži­laš­tvo po­zo­ve Vas­ko­vi­ća i nje­ga da ka­žu šta zna­ju u ci­lju ut­vrđi­va­nja is­ti­ne u ve­zi mon­ti­ra­nog pro­ce­sa oko Tran­spa­ren­si In­ter­ne­šna­la. - Uz Mi­lo­ra­da Do­di­ka sto­ji mre­ža ja­ta­ka, odno­sno po­drške ha­škim op­tu­že­ni­ci­ma, što je po­ka­za­lo i po­slje­dnje ha­pše­nje Sto­ja­na Žu­plja­ni­na. Svi oni su to­kom ra­ta bi­li uz Ra­do­va­na Kar­dži­ća i Rat­ka Mla­di­ća, a sa­da su in­fil­tri­ra­ni u in­sti­tu­ci­je. Po­ka­za­lo se da su oba­vje­štaj­ci pos­tav­lje­ni na mjes­ta u me­di­ji­ma, ta­čno na izvor in­for­ma­ci­ja, ko­je ša­lju in­for­ma­ci­je u Srbi­ju. To su lju­di ko­ji su bi­li u ra­sfor­mi­ra­noj oba­vje­štaj­noj slu­žbi, u 410. oba­vje­štaj­nom cen­tru. Pri­mje­ra ra­di, Go­ran Ma­una­ga je či­ta­vo vri­je­me bio u Mla­di­će­vom šta­bu. Ne ra­di se o no­vi­na­ri­ma, to su oba­vje­štaj­ci ko­ji mo­gu bi­ti u bli­zi­ni Rat­ka Mla­di­ća - tvrdi Ba­bić. Šo­tra, Šu­šnik, Sa­la­pu­ra Pre­ma nje­go­vim ri­je­či­ma čel­ni lju­di RTRS, "Gla­sa Srpske", "Ne­za­vi­snih no­vi­na" i "Fo­ku­sa" su dio mre­že za po­dršku ha­škim bje­gun­ci­ma. On je spo­me­nuo i Ve­li­mi­ra Šo­tru, ko­ji je bio ko­ma­dant pra­te­ćeg odre­da Rat­ka Mla­di­ća, a sa­da je je­dan od prvih lju­di Mi­lo­ra­da Do­di­ka, ko­ji ra­di po­slo­ve po nje­go­vom na­lo­gu. - Šo­tra obi­la­zi pri­va­tni­ke. Bi­tno re­ći je da on ni­gdje ni­je re­gis­tro­van kao član SNSD-a. Vo­di se kao šef obez­bje­đe­nja u Fa­bri­ci du­ha­na Ba­nja­lu­ka sa­mo da bi bio bli­zu vo­de­ćih di­re­kto­ra, te da bi bio upo­znat sa nji­ho­vim po­slo­va­njem. Na­kon što se pri­ku­pe ade­kva­tni po­da­ci, te us­pje­šne lju­de re­ke­ti­ra­ju. Dio nov­ca uzi­ma­ju se­bi, a dio se odva­ja za po­dršku ha­škim bje­gun­ci­ma - po­jaš­nja­va Ba­bić. On tvrdi i da svi lju­di ko­ji su or­ga­ni­zi­ra­ni da ra­de u slu­žbi Mi­lo­ra­da Do­di­ka, i da­lje po­štu­ju voj­nu hi­je­rar­hi­ju. - U MUP-u RS je pos­tav­ljen Mi­le Šu­šnik, čo­vjek iz kon­tra­oba­vje­štaj­ne slu­žbe, i on u sva­kom tre­nut­ku zna šta MUP RS pri­pre­ma. Vi­jes­ti se di­rek­tno ša­lju u Srbi­ju, zna se ko­je na ko­je mjes­to. Nji­hov gla­vni šef je Pe­ro Sa­la­pu­ra, ko­jeg se mo­že vi­dje­ti ka­ko še­ta po Ba­nja Lu­ci. On je sad, kao, pen­zi­oner ali onaj ko je ra­dio u oba­vje­štaj­noj slu­žbi ti­me se ne mo­že pres­ta­ti ba­vi­ti do kra­ja ži­vo­ta - ka­že Ba­bić. On se na­da da ­će iz ci­je­le si­tu­aci­je on i Vas­ko­vić iza­ći kao po­bje­dni­ci jer mi­sli da su "ovo po­slje­dnji trza­ji re­ži­ma Mi­lo­ra­da Do­di­ka". B. M. Ba­nja Lu­ku bo­ki­rao 1993. Ko­men­ta­ri­šu­ći pri­je­tnje ko­je mu sva­ko­dne­vno sti­žu sa ra­zli­či­tih adre­sa, Dra­go­mir Ba­bić ka­že da je ono či­me se slu­ži sis­tem Mi­lo­ra­da Do­di­ka vrlo po­dlo. - Ovim po­slom se ba­vim još od 1993. go­di­ne ka­da je, slo­bo­dnu mo­gu re­ći bio i naj­go­ri sis­tem. Ta­da sam do­veo voj­sku u Ba­nja Lu­ku, blo­ki­rao grad i tra­žio od Ra­do­va­na Ka­ra­dži­ća da za­us­ta­vi kri­mi­nal. Ni ta­da se ni­sam osje­ćao to­li­ko ugro­že­nim jer se ne bo­jim tih lju­di iz po­li­ti­čkih kru­go­va - ka­že Ba­bić za "San". Čes­tit­ke no­vi­na­ri­ma FTV Dra­go­mir Ba­bić u pe­tak je čes­ti­tao Ba­ki­ru Ha­dži­ome­ro­vi­ću i Slo­bo­da­nu Vas­ko­vi­ću, ure­dni­ku i no­vi­na­ru ma­ga­zi­na "60 mi­nu­ta" FTV-a, ko­ji su do­bi­li sud­ki spor pro­tiv Mi­lo­ra­da Do­di­ka. O to­me me­di­ji u RS, tvrdi on, ni­siu pre­ni­je­li ni­ti je­dnu je­di­nu ri­ječ. Do­di­ka ne za­ni­ma Pre­mi­jer RS Mi­lo­rad Do­dik izja­vio je u pe­tak da se ne ba­vi onim što ra­de Dra­go­mir Ba­bić i Slo­bo­dan Vas­ko­vić, ali da "pri­ča­ti o to­me da je RS fa­šis­ti­čka mo­gu sa­mo lju­di ko­ji su skre­nu­li s uma ili odra­đu­ju za­dat­ke", te da ga ne in­te­re­su­ju op­tu­žbe da je nu­dio no­vac da se dis­kre­di­tu­je Tran­spa­ren­si in­ter­ne­šnel.

19.07.2008.

Tihić: "Republika Srpska i Federacija BiH su privremena rješenja"

Predsjednik Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić smatra da su Republika Srpska (RS) i Federacija BiH (FBiH) "privremena rješenja" i da će, kako je rekao, kad-tad doći do promjene unutrašnje strukture, legalnim i demokratskim putem, kroz proceduru. Tihić je rekao da ustavna reforma mora biti cjelovita i da se mora odnositi na cijelu teritoriju BiH. "Mislim da je veliki napredak ukoliko uspijemo da razvlastimo entitete i na državu prebacimo određeni dio nadležnosti. Da smo to uradili u aprilu kroz prvu fazu, kasnije kroz drugu fazu nešto drugo, sada bi bili u trećoj fazi i onda bi pitanje entiteta postalo relevantno", smatra Tihić. Lider SDA je za "Oslobođenje" kazao da je potpuno ubijeđen da postojeća državna struktura nije kadra da ispuni ono što piše u Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, barem ne u nekom razumnom roku. "Ako želimo stvarno da ispunimo obaveze koje smo preuzeli u tom sporazumu, moramo da provedemo ustavnu reformu", smatra Tihić. Prema njegovom mišljenju, svi koji se zalažu za ukidanje OHR-a prije korjenite ustavne reforme , ili ne poznaju stanje u BiH, ili joj ne žele dobro. On je dodao da u EU i Vijeću za implementaciju mira postoji volja da OHR bude zatvoren, ali da su istovremno svjesni da njegovo rano zatvaranje može da ugrozi napredak i da dovede do ponovnih podjela i sukoba.

Bosnjacki front
<< 07/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031